Page 27 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

14 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

kad me ne slušaš!” Otprilike u tom trenutku većina se ljudi povlači i svoje povjerenje
ponovno poklanja glavi - i eksperimentu je kraj. Međutim, ustrajete li i nastavite
slijediti vlastitu intuitivnu spoznaju unatoč svim posljedicama koje bi se iz toga
mogle izroditi počinje se manifestirati jedna čudesna, oslobađajuća preobrazba.
Um prosuđuje događaje isključivo iz perspektive gledanja do naredne okuke na
rijeci, ali vaša intuicija (Svijest) sagledava cijelu rijeku, od njenog izvora do mora.
Intuicija zna da iako se u danom trenutku stvari mogu činiti prilično lošima, malo
dalje nizvodno iskustvo će dovesti do nečega doista pozitivnog. Neprestano mi se
to događa, a najčešće mi se to događalo početkom 1990-ih. Ponekad se naljutite
i budete frustrirani jer, s gledišta Uma, nešto je pošlo „po zlu”, ali kasnije uvidite
da je ono što je pošlo „po zlu” ustvari bilo savršeno za vas u svjetlu onoga što je iz
tog proisteklo ili u svjetlu darovanog vam iskustva. Na primjer, zadržimo li se kod
usporedbe s rijekom, struja vas je recimo nasukala na obalu ili je vaš kanu negdje
počeo propuštati pa ste morali stati. Tada vas obuzme bijes i počnete proklinjati
,
takvu sreću’ pitajući se: „Zašto se to moralo dogoditi baš meni?” No, odnekud
iskrsava neki mještanin koji vam kaže da ste imali vrašku sreću jer baš iza sljedeće
okuke nailazi golemi vodopad koji bi vas zasigurno ubio. Kada postanete otvoreniji
prema svojoj intuiciji ne trebaju vam ‘nagovještaji’ kao što je oštećeni čamac jer tada
jednostavno ‘znate’ da trebate zaveslati prema obali i da dalje ne smijete ići.
Pravi izazov predstavlja čitanje znakova i poruka koje nam podastiru intuicija
i životna iskustva te postupanje s njima u skladu, a ne prepuštanje odluke Umu.
„Nema razloga da staneš”, reći će Um. „Nema nikakvih dokaza da u ovoj rijeci
ima vodopada ili brzaca. Sve dok ne vidim neki dokaz ići ćemo naprijeeeeed...
aaaagggghhhhhhh...” Otvorite li se Svijesti Um možete učiniti saveznikom umjesto
protivnikom. Moguće ga je vratiti na mjesto koje mu pripada - kao poslužitelja
iskustva Svijesti, a ne više gospodara. Kao rezultat mog oslanjanja na intuiciju, bez
obzira na sve, moj Um (pod utjecajem pet osjetila) ipak je bio u stanju ‘logično’
zaključiti da, iako me oslanjanje na intuiciju može baciti pred ogromne izazove,
iskustvo se uvijek pokaže kao ono što je nužno, gledano iz šire perspektive. On uviđa
da ono što izgleda kao samouništavanje u stvari vodi ka jednom pozitivnom ishodu,
a to se događa zbog ‘samo-uništavajućeg’ iskustva, a ne njemu unatoč.
S takvim uvidom glava se usklađuje s intuicijom, a ratu između onoga što mislite
i onoga što osjećate, onoga što mislite i onoga što znate, nazire se kraj. To dvoje
postaje Jedno, vi slijedite svoju intuitivnu ‘spoznaju’ pri čemu glava ne udara,
,
metaforički govoreći, šakom po stolu.
Jedna od osnovnih svrha života nije toliko učenje koliko obučavanje od naučenog
ili deprogramiranje. Svijest u svojem najvišem stanju već jest Sveznajuća. Postajanje
Svjesnim nije nešto što bismo se trebali trudili postići, to je naše prirodno stanje.
Ljudi toliko vremena potroše na traganje da nikada ne zastanu kako bi to nešto
pronašli. Mi jesmo Svijest, za njom ne trebamo tragati. Ono što trebamo učiniti je
uklanjanje prividnih prepreka i slučajeva odvraćanja naše pozornosti (što je vrlo
dobro ilustrirano na slici 8) koji blokiraju našu povezanost s onim što mi doista jesmo,
čime nas se drži unutar Uma. Temelj na kojem počivaju sva nastojanja odvraćanja