Page 62 - Dan Brown - Postanak

12.

L A N G D O N O V E M I S L I K O V I T L A L E su se dok je izlazio iz spiralne
strukture. Razgovor s Kirschem bio je i uzbudljiv, ali i uznemirujući. Bile Kirscheve
tvrdnje pretjerane ili ne, znanstvenik je očito otkrio nešto za što je vjerovao kako
može izazvati korjenitu promjenu svjetonazora.

Otkriće jednako važno kao i ona Kopernikova?

Kad se Langdon konačno izvukao iz zavijene skulpture, osjećao se pomalo
opijeno. Podigao je slušalice koje je prije toga ostavio na podu.

„Winstone?” javio se navlačeći uređaj. „Halo?”
Tih škljocaj i kompjutorizirani britanski kustos se vratio. „Pozdrav, profesore.
Da, ovdje sam. Gospodin Kirsch zamolio me da vas povedem do teretnog dizala jer
nemamo vremena vratiti se u predvorje. Također je smatrao da će vam naše
prostrano dizalo biti draže.”

„Lijepo od njega. Zna da patim od klaustrofobije.”

„Sad znadem i ja. I neću zaboraviti.”
Winston je poveo Langdona kroz bočna vrata u betonski hodnik, sve do dizala.
Kao što je obećao, kabina dizala bila je golema, očito prilagođena transportu velikih

umjetnina.
„Gornje dugme”, rekao je Winston kad je Langdon stupio u kabinu. „Drugi kat.”

Kad su stigli na odredište, Langdon je izišao iz dizala.

„Eto nas”, zazvonio je Winstonov vedri glas u Langdonovoj glavi. „Ravno kroz
galeriju vama slijeva. To je najkraći put do gledališta.”

Langdon je pratio Winstonove upute i prošao prostranom galerijom u kojoj je
zatekao niz bizarnih instalacija – čelični top koji je očito ispucavao ljepljive kugle
crvenog voska na bijeli zid; kànū od žičane mreže koji zasigurno neće zaploviti;
minijaturni grad načinjen od poliranih metalnih blokova.
Dok su išli prema izlazu, Langdon se uhvatio da potpuno zapanjen zuri u golemo
djelo koje je dominiralo prostorijom.

Sad je službeno, pomislio je, otkrio sam najčudnije djelo u ovom muzeju.

Širinom cijele prostorije, gomila vukova stajala je u dinamičnim pozama i u