Page 64 - Dan Brown - Postanak

„Edmond je zatražio da načinim autoportret te sam iznjedrio ovo.” Ovo je tvoj
autoportret? Langdon je ponovno promotrio skupinu nejednakih vijuga. Sigurno si
kompjutor jako neobična izgleda.

Langdon je nedavno čitao o sve većoj Edmondovoj strasti za poučavanje
računala algoritamskoj umjetnosti – dakle, umjetničkim djelima stvorenima iznimno
složenim računalnim programima. To je otvaralo neugodno pitanje – kad računalo
stvara umjetnost, tko je umjetnik – računalo ili programer? Nedavna izložba iznimno
vješto načinjenih djela algoritamske umjetnosti na MIT-u bacila je novo svjetlo na
harvardski humanistički kolegij: Je li umjetnost ono što nas čini ljudima?

„Također i skladam”, zapištao je Winston. „Zamolite Edmonda da vam kasnije
pusti nešto, ako će vas zanimati. No, sada se morate požuriti. Prezentacija počinje
svaki tren.”

Langdon je izišao iz galerije i našao se na visokom mostu koji je gledao na
glavno predvorje. Na drugom kraju toga golemog prostora kustosi su požurivali
posljednje, zakašnjele uzvanike iz dizala i tjerali ih u Langdonovu pravcu prema
vratima ravno ispred njega.

„Večerašnji program počinje za samo nekoliko minuta”, rekao je Winston.
„Vidite li ulaz u dvoranu za prezentacije?”

„Da. Ravno ispred mene.”
„Sjajno. Samo još nešto – na ulazu ćete vidjeti posude za odlaganje slušalica.
Edmond vam je poručio da ne vratite svoj uređaj, nego da ga zadržite. Tako ću vas,
poslije programa, moći provesti iz muzeja kroz stražnja vrata, gdje ćete izbjeći gužvu
i bez problema pronaći taksi.” Langdon se prisjetio čudnog niza slova i brojeva što ih
je Edmond nažvrljao na posjetnici i rekao da je preda taksistu. „Winstone, Edmond

je samo napisao ‘BIO-EC346’. I nazvao je to bolno jednostavnom šifrom.”
„Rekao je istinu”, brzo je odvratio Winston. „Dakle, profesore, program samo što
nije počeo. Nadam se da ćete uživati u prezentaciji gospodina Kirscha i jedva čekam
da vam poslije budem od pomoći.” Nešto je škljocnulo i Winston je nestao.

Langdon se približio ulazu, skinuo slušalice i maleni uređaj spremio u džep
sakoa. Zatim se požurio kroz vrata zajedno s posljednjih nekoliko gostiju dok su se
vrata zatvarala iza njih.

Ponovno se zatekao u prostoru kakav nije očekivao.

Prezentaciju ćemo pratiti stojeći?
Langdon je zamislio da će se uzvanici okupiti u dvorani s udobnim stolcima i
poslušati Edmondovu objavu, no umjesto toga, stotine njih stajalo je nagurano u
tijesnom, u bijelo okrečenom prostoru galerije. U prostoriji nije bilo ni izložaka ni