Page 402 - Dan Brown - Postanak
P. 402

potražiti, čim sam je primio. Molim vas, vjerujte mi kad vam kažem kako nemam
             nikakve  veze  s  ubojstvom  Edmonda  Kirscha,  kao  ni  s  pogibijama  dvojice  mojih
             kolega.”

                 „Ali, poruka vas jasno optužuje...”

                 „Diego,  namjestili  su  mi”,  prekinuo  ga  je  biskup.  „Netko  se  jako  potrudio  da
             prikaže kao da sam umiješan.”
                 Iako Garza nikad nije smatrao da bi Valdespino bio sposoban počiniti ubojstvo,

             pomisao  da  bi  mu  netko  podmetao  nije  baš  imala  smisla.  „Tko  bi  vam  pokušao
             podmetnuti?”
                 „To ne znam”, rekao je biskup, zvučeći jako staro i smućeno. „Nisam siguran je
             li to još važno. Moj ugled je uništen; moj najdraži prijatelj kralj na pragu je smrti;
             malo  mi  toga  ova  noć  još  može  oduzeti.”  U  Valdespinovu  glasu  bilo  je  nečeg
             pomirujućeg i sablasnog.

                 „Antonio... jeste li dobro?”

                 Valdespino  je  uzdahnuo.  „Ne,  zapovjedniče,  zapravo  nisam.  Umoran  sam.
             Sumnjam  da  ću  preživjeti  istragu  koja  se  sprema.  Čak  i  da  tako  bude,  čini  se  da
             svijetu više nisam potreban.”

                 U glasu je starog biskupa Garza čuo kako mu se slama srce. „Zamolio bih vas
             samo  za  malu  uslugu”,  dodao  je  Valdespino.  „U  ovom  se  trenutku  trudim  služiti
             dvojici kraljeva – jednom koji silazi s trona, drugom koji sjeda na nj. Princ Julián
             cijelu večer pokušava stupiti u kontakt sa zaručnicom. Ako ikako možete doći do
             Ambre Vidal, budući kralj bit će vam vječni dužnik.”


                                                             *


             S prostranog trga ispred crkve u planini, biskup Valdespino promatrao je zamračenu
             Dolinu  palih.  Maglica  koja  prethodi  svitanju  već  se  vukla  uz  borovima  obrasle
             gudure, a negdje u daljini, pištav kliktaj grabljivice proparao je noć.

                 Crni strvinar, pomislio je Valdespino kojeg je zvuk neobično oraspoložio. Tužni
             zov ptice činio mu se jezivo prikladnim tom trenutku i biskup se upitao želi li mu
             svijet time nešto poručiti.

                 U  blizini  su  agenti  Guardije  gurali  izmoždenog  kralja  do  vozila  koje  će  ga
             prebaciti do bolnice El Escorial.

                 Doći  ću  bdjeti  nad  tobom,  prijatelju,  pomislio  je  biskup.  Odnosno,  ako  mi
             dopuste.
                 Agenti  Guardije  svako  su  malo  podizali  poglede  sa  svojih  mobitela  kako  bi
   397   398   399   400   401   402   403   404   405   406   407