Page 399 - Dan Brown - Postanak

telefoni, slušni aparati, naočale za čitanje, većina lijekova – za pedeset godina bit će
ugrađena u naša tijela do te mjere da se više nećemo moći smatrati Homo
sapiensom.”

Iza Edmonda pojavila se poznata slika – evolucija od čimpanze do modernog
čovjeka.

„Za tren oka”, rekao je Edmond, „postat ćemo sljedeća stranica u knjizi
evolucije. I kad se to dogodi, današnjeg Homo sapiensa promatrat ćemo jednako kao
što danas promatramo neandertalca. Nove tehnologije – kibernetika, sintetička
71
inteligencija , krionika, molekularni inženjering i virtualna stvarnost zauvijek će
promijeniti značenje pojma čovjek. Shvaćam kako među vama ima onih koji vjeruju
da su, kao Homo sapiens, bogomdana vrsta. Jasno mi je da vam ove vijesti izgledaju
kao kraj svijeta. No, molim vas, vjerujte mi... budućnost je mnogo svjetlija nego što
zamišljate.”

Silovito, s puno nade i optimizma, slavni futurist bacio se na opisivanje
sutrašnjice, vizije budućnosti kakvu se Langdon nikad nije usuđivao ni sanjati.

Edmond je uvjerljivo oslikavao budućnost u kojoj je tehnologija postala toliko
dostupnom i sveprisutnom da je izbrisala jaz između bogatih i siromašnih.
Budućnost u kojoj su ekološke tehnologije milijunima donijele pitku vodu, zdravu
hranu i dostupnu čistu energiju. Budućnost u kojoj su nestale bolesti poput
Edmondova raka, zahvaljujući genomskoj medicini. Budućnost u kojoj se strahovita
moć interneta u potpunosti okrenula obrazovanju, čak i u najvećim zabitima svijeta.
Budućnost u kojoj su roboti na tekućim vrpcama oslobodili radnike zatupljujućih
poslova kako bi se mogli baviti problemima u područjima koja se još ne mogu ni
zamisliti. I, najvažnije od svega, budućnost u kojoj su revolucionarne tehnologije

stvorile toliko obilje resursa ključnih za čovječanstvo da više neće biti potrebno
bdjeti nad njima.
Dok je slušao Edmondovu viziju sutrašnjice, Langdon je osjetio nešto što
godinama nije. Bio je to oćut koji su u tom trenutku dijelili milijuni gledatelja –
neočekivana provala optimizma okrenutog budućnosti.

„Kad je riječ o tom dobu čudesa koje uskoro dolazi, žalim samo za jednim”,
Edmondov glas zadrhtao je od navale osjećaja. „Žalim što neću biti ovdje da ga
dočekam. Čak ni moji bliski prijatelji ne znaju da sam već neko vrijeme bolestan... i
čini se da neću živjeti vječno kao što sam planirao.” Uspio se nasmiješiti. „Kad
budete gledali ovo, vjerojatno ću još poživjeti samo nekoliko tjedana... možda i dana.

Prijatelji moji, znajte da mi je večerašnje obraćanje vama bila najveća čast i
zadovoljstvo u životu. Hvala što ste me saslušali.”
Ambra je ustala i stala tik do Langdona te su oboje s divljenjem i tugom