Page 394 - Dan Brown - Postanak

otkrivajući kako su se velike populacije vrsta pojavljivale, množile i nestajale.

„Zora Homo sapiensa”, rekao je Edmond, „počinje oko 200 tisuća godina prije
Krista, no mi nismo bili dovoljno utjecajni te se na grafikonu pojavljujemo tek prije
šezdeset pet tisuća godina, kad smo izumili luk i strijelu i postali uspješniji
grabežljivci.”

Langdon je pogledao prema oznaci za 65 tisuća godina prije Krista, gdje se
pojavio malen, modar balon koji je označavao Homo sapiensa. Balon se širio sporo,
gotovo neprimjetno, sve do 1000. godine prije Krista, kad je brzo narastao i zatim se,
naizgled, širio eksponencijalno.

Kad mu je pogled stigao do desnog ruba dijagrama, modri balon nabrekao je i
zauzeo gotovo cijelu širinu ekrana.
Suvremeni ljudi, pomislio je Langdon. Neusporedivo najdominantnija i
najutjecajnija vrsta na Zemlji.

„Ne iznenađuje što su”, nastavio je Edmond, „godine 2000., kojom završava
grafikon, ljudi prikazani kao vladajuća vrsta na planetu. Nitko nam nije ni blizu.”
Zastao je. „No, možete vidjeti tragove novog balona koji se pojavljuje... ovdje?

Uvećan prikaz otkrio je sićušno, crno obličje koje se počelo stvarati iznad
nabreklog modrog balona čovječanstva.

„Nova vrsta već je ušla u igru”, rekao je Edmond.

Langdon je spazio crnu mrlju, no djelovala mu je neprimjetno u usporedbi s
modrim balonom – sićušni priljepak na leđima plavetnog kita.
„Shvaćam”, rekao je Edmond, „da pridošlica izgleda nevažno, no ako
promotrimo razdoblje od 2000. do danas, vidjet ćemo da je došljak već među nama i
da potiho raste.”

Dijagram se raširio dok nije dopro do današnjice – Langdon je osjetio da mu se
srce steže. Crni balon nevjerojatno je narastao u posljednja dva desetljeća. Zauzimao
je više od četvrtine ekrana i s Homo sapiensom borio se za utjecaj i premoć.

„Što je to?” čuo se Ambrin zabrinuti polušapat.

Langdon je odgovorio: „Nemam pojma... neki virus u fazi mirovanja?” U
mislima je prevrtao popis agresivnih virusa koji su harali raznim krajevima svijeta,
no nije mogao zamisliti vrstu koja bi, tako neprimjetno, tom brzinom bujala na
zemlji. Svemirska bakterija?

„Nova vrsta je podmukla”, rekao je Edmond. „Širi se eksponencijalno.
Neprekidno proširuje svoj teritorij. I, najvažnije, evoluira... mnogo brže od ljudi.”
Edmond se ponovno zagledao u kameru, smrtno ozbiljan. „Nažalost, ako pustim
simulaciju da teče dalje i pokaže nam budućnost, makar samo nekoliko desetljeća,