Page 370 - Dan Brown - Postanak
P. 370

„Hvala,  Winstone”,  rekao  je  Langdon  i  bosonog  poveo  Ambru  preko  glatkog
             staklenog poda, pokraj modrosive metalne kocke, u Edmondov salon.

                 Ondje su se, uz orijentalni tepih koji je prekrivao stakleni pod, nalazili i kolekcija
             birana namještaja i sobni bicikl.

                 Kad je Ambra sa stakla stupila na meki tepih, osjetila je kako joj se tijelo opušta.
             Sjela je na kauč, podvila noge pod sebe i pogledom potražila Edmondov televizor.
             „Na čemu ćemo gledati?”

                 Langdon očito nije čuo jer je otišao nešto provjeriti u kutu sobe, no Ambra je
             svoj  odgovor  dobila  trenutak  poslije,  kad  je  zasjao  cijeli  stražnji  zid  prostorije.
             Pojavila se poznata slika, projicirana iz unutrašnjosti stakla.



                                 Prijenos uživo počinje za 1 minutu 39 sekundi
                                     Broj pratitelja na internetu: 227.501.173



                 Cijeli zid je ekran?

                 Ambra  se  zagledala  u  dva  i  pol  metra  visoku  sliku,  dok  su  se  svjetla  u  crkvi
             lagano gasila. Winston je, čini se, želio da Edmondov veliki šou prate osjećajući se
             kao da su kod kuće.



                                                             *

             Tri  metra  dalje,  u  kutu  sobe,  Langdon  je  stajao  opčinjen  –  ne  golemim  ekranom

             preko  cijelog  zida,  nego  malenim  predmetom  koji  je  netom  spazio;  stajao  je  na
             elegantnom pijedestalu, kao da je muzejski izložak.
                 Pred  njim,  u  metalnoj  vitrini  sa  staklenim  pročeljem  ležala  je  jedna  jedina
             epruveta.  Epruveta  je  bila  začepljena  plutom  i  obilježena  te  je  sadržavala
             mutnosmeđu tekućinu. Langdon je nakratko pomislio da bi to mogao biti neki lijek
             koji je Edmond uzimao. A onda je pročitao ime na etiketi.

                 To je nemoguće., rekao je sebi. Zašto bi to bilo ovdje?

                 Postojalo je samo nekoliko „slavnih” epruveta na svijetu, i Langdon je znao da se
             ova svakako ubraja među njih. Ne mogu vjerovati da Edmond posjeduje jednu od
             njih! Vjerojatno je taj znanstveni artefakt nabavio anonimno i nezamislivo mnogo
             platio. A tako je bilo i s Gauguinovom slikom, iz Case Milà.

                 Langdon  se  sagnuo  i  zagledao  u  sedamdeset  godina  staru  staklenu  epruvetu.
             Etiketa  je  bila  izblijedjela  i  izlizana,  no  na  njoj  su  još  bila  čitljiva  dva  imena:
   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375