Page 347 - Dan Brown - Postanak

pojavljuje nov tekst na zaslonu.

... sporodjelujućim uzrocima... a ne djelima čudesnim...
Langdon je slušao i gledao, neuobičajeno uznemiren spojem riječi i glazbe –

glazba je očito bila crkvena, no tekst je bio nešto posve drugo.
... organska bića... najsnažniji opstaju... najslabiji umiru...

Langdon se zaprepastio.

Poznajem to djelo!
Edmond je Langdona poveo na izvedbu djela prije nekoliko godina. Nazvano

Misa Charlesa Darwina, bilo je zamišljeno u stilu kršćanske mise u kojoj je
skladatelj izbacio izvorni latinski tekst i ubacio izvatke iz Darwinove knjige O
podrijetlu vrsta kako bi stvorio jeziv kontrast crkvenih glasova koji pjevaju o
brutalnosti prirodne selekcije.
„Bizarno”, primijetio je Langdon. „Edmond i ja zajedno smo slušali djelo –
njemu se strašno svidjelo. Kakva slučajnost da ga ponovno čujem.”

„Nikakva slučajnost”, zagrmio je poznat glas iz zvučnika na stropu. „Edmond me
poučio da gostima u svome domu poželim dobrodošlicu puštajući im glazbu koju će
cijeniti i pokazujući im nešto zanimljivo o čemu bi raspravljali.”

Langdon i Ambra zapanjeno su zurili u zvučnike. Vedar glas koji ih je pozdravio
imao je izrazito britanski naglasak.

„Drago mi je što ste pronašli put”, rekao je dobro im poznat sintetički glas.
„Nisam nikako mogao stupiti s vama u vezu.”

„Winstone!” uzviknuo je Langdon, zapanjen što osjeća toliko olakšanje zbog
ponovnog povezivanja sa strojem. On i Ambra brzo su prepričali što se dogodilo.
„Lijepo vas je čuti”, rekao je Winston. „Pa, recite mi, jesmo li pronašli ono što
smo tražili?”