Page 345 - Dan Brown - Postanak

vremenom, vođene isključivo tim „prvotnim pravilima sudjelovanja” točke počele
ustrojavati u grozdove, sekvence i repetitivne obrasce – koji su se razvijali, postajali
sve složeniji i počeli zapanjujuće sličiti obrascima u prirodi.

„Conwayeva Igra života”, rekla je Ambra. „Prije više godina vidjela sam
digitalnu instalaciju koja se temelji na njoj – hibridni medijski uradak zvan Stanični
automat.”

Langdona se to dojmilo jer je za Život čuo samo zato što je autor Conway nekoć
predavao na Princetonu.

Koralni akordi ponovno su privukli Langdona. Čini mi se da sam ovo već čuo.
Možda neka renesansna misal
„Roberte”, rekla je Ambra i pokazala. „Gledaj.”

Na zaslonu su užurbane skupine točaka promijenile smjer i počele ubrzavati kao
da se program premotava unatrag. Sekvenca je tekla sve brže i brže, vraćajući se u
vremenu. Broj točaka počeo je opadati... stanice se nisu više dijelile i množile, nego
rekombinirale... njihova građa postajala je sve jednostavnija sve dok nije ostala samo
šačica njih koje su se nastavile spajati... osam, pa četiri, pa dvije, i onda...

Jedna.

Jedna jedina stanica treperila je u sredini zaslona.
Langdona su prošli trnci. Ishodište života.

Točkica se. ugasila i ostavila prazninu – pust bijeli ekran.

Igra života je nestala i počeo se pokazivati blijedi tekst – postajao je sve jasniji
dok ga nisu konačno mogli pročitati.

Ako prihvatimo Prvi Uzrok,

um i dalje žudi znati,
odakle stiže i kako je nastao.

„To je Darwin”, prošaptao je Langdon, prepoznavši izražajnost stila slavnog
botaničara koji je time postavio isto ono pitanje kao i Edmond Kirsch.

„Odakle dolazimo?” uzbuđeno je upitala Ambra pročitavši tekst.

„Upravo tako.”
Ambra mu se nasmiješila. „Idemo otkriti?”

Krenula je u prostor iza zaslona, prema otvoru među stupovima koji je, kako se