Page 344 - Dan Brown - Postanak
P. 344

83.





             L A N G D O N   I   A M B R A razgledavali su pročelje velike kapele i pronašli ulaz u
             Superračunalni centar na južnom kraju crkvene lađe. Ondje je stajalo ultramodreno
             predvorje od pleksiglasa, dodano na rustično pročelje koje je davalo crkvi hibridni
             izgled građevine koja je zapela između stoljeća.

                 U vanjskom dvorištu, blizu ulaza stajala je tri i pol metra visoka bista – glava
             primitivnog ratnika. Langdon nije mogao ni zamisliti kako se taj predmet našao u
             kompleksu katoličke crkve, no bio je prilično siguran, poznavajući Edmonda, da će
             Kirschevo radno mjesto biti carstvo proturječja.

                 Ambra se požurila do glavnog ulaza i pritisnula zvono na vratima. Kad joj se
             Langdon  pridružio,  sigurnosna  kamera  okrenula  se  prema  njima  i  snimala  ih
             nekoliko dugih sekundi.

                 Zatim je zazujalo i vrata su se otvorila.
                 Langdon i Ambra brzo su se provukli kroz vrata u veliko predvorje koje je bilo
                                                   66
             izgrađeno  od  izvornog  narteksa   crkve.  Bila  je  to  zatvorena,  kamena  prostorija,
             slabo osvijetljena i prazna. Langdon je očekivao da će se netko pojaviti i pozdraviti
             ih – možda neki Edmondov zaposlenik – no predvorje je bilo pusto.

                 „Zar ovdje nema nikoga?” prošaptala je Ambra.
                 Postali su svjesni blagih, pobožnih sazvučja srednjovjekovne crkvene glazbe –
             polifono koralno djelo za muške glasove koje je zvučalo nekako poznato. Langdon
             ga  nije  uspijevao  prepoznati,  no  sablasna  prisutnost  vjerske  glazbe  u
             visokotehnološkom  postrojenju  činila  mu  se  kao  proizvod  Edmondova  izrazitog
             smisla za humor.

                 Jedina  rasvjeta  u  prostoriji  dopirala  je  sa  zida  predvorja,  iz  velikog  plazma-
             ekrana.  Na  ekranu  se  prikazivalo  nešto  što  bi  se  isključivo  moglo  opisati  kao
             primitivna računalna igra – grozdovi crnih točaka kretali su se bijelom površinom,
             poput skupina buba koje besciljno lutaju.

                 Ne baš besciljno, shvatio je Langdon prepoznavši uzorak.

                 Tu slavnu, računalno stvorenu progresiju – poznatu i kao Život– sedamdesetih je
             godina  osmislio  britanski  matematičar  John  Conway.  Crne  točke  –  poznate  kao
             stanice  –  putuju  po  ploči,  međusobno  se  prožimaju  i  razmnožavaju  sukladno
             prethodno utvrđenom nizu „pravila” koja je upisao programer. Neizbježno su se, s
   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349