Page 337 - Dan Brown - Postanak

pogleda. „Zapravo, ta crta mi jest poznata. Zašto mi je poznata?”

„Pogledaj cijeli blok”, potaknuo ju je Langdon. „Romboid s jednom čudnom
stranicom desno dolje.” Čekao je, sluteći da će Ambra ubrzo shvatiti. „Pogledaj dva
malena parka unutar bloka.” Pokazao je kružni park u sredini i onaj polukružni
zdesna.

„Čini mi se da mi je mjesto poznato”, rekla je Ambra, „ali ne mogu dokraja...”
„Misli na slikarstvo”, rekao je Langdon. „Sjeti se zbirke u Guggenheimu. Misli

na...”
„Winstona!” povikala je i potpuno zapanjena okrenula se prema njemu. „Tlocrt
bloka – točan oblik Winstonova autoportreta u Guggenheimu!”

Langdon joj se nasmiješio. „Upravo tako.”

Ambra se vratila k prozoru i zagledala u romboidni blok. Langdon je također
gledao i sjećao se Winstonova autoportreta – bizarno oblikovanog platna koje ga je
zbunjivalo otkako mu ga je Winston pokazao sinoć – te nezgrapne počasti Mirôovom
opusu.
Edmond je zatražio da načinim autoportret, bio je rekao Winston, a ja sam

iznjedrio ovo.

Langdon je već zaključio kako oko u blizini središta djela – obilježje Mirôova
stvaralaštva – gotovo sigurno označava točno mjesto gdje postoji Winston, mjesto na
planetu odakle Winston promatra svijet.

Ambra se okrenula od prozora, istodobno i radosna i zapanjena. „Winstonov
autoportret nema veze s Mirôom. Riječ je o karti!”
„Točno”, rekao je Langdon. „S obzirom na to da Winston ne posjeduje tijelo kao

ni fizičku sliku o sebi, njegov autoportret bio bi, razumljivo, više povezan s
lokacijom nego s fizičkim obličjem.”
„Očna jabučica”, rekla je Ambra. „Kao preslika Miroa. Ali, samo je jedno oko,

dakle, ono bi moglo označavati Winstonovu lokaciju.”
„Pomislio sam isto.” Langdon se okrenuo pilotu i upitao ga bi li mogao sletjeti,
samo na trenutak, u jedan od dva malena parka u Winstonovom bloku. Pilot se počeo
spuštati.