Page 341 - Dan Brown - Postanak
P. 341

81.





             N A J V I Š I   K R I Ž   N A   S V I J E T U nalazi se u Španjolskoj.

                 Podignut  na  vrhu  planine,  dvanaest  kilometara  sjeverno  od  samostana  El
             Escorial, golemi betonski križ uzdiže se vrtoglavih stotinu pedeset metar iznad puste
             udoline i vidljiv je s više od sto pedeset kilometara.

                 Stjenoviti  klanac  ispod  križa  –  prikladno  nazvan  Dolina  palih  –  posljednje  je
             počivalište  više  od  četrdeset  tisuća  duša,  žrtava  obaju  zaraćenih  strana  krvavog
             Španjolskog građanskog rata.

                 Što  radimo  ovdje,  pitao  se  Julián  prateći  agente  Guardije  na  vidikovac  u
             podnožju planine, ispod križa. Zar se ovdje moj otac želi sastati sa mnom?
                 Hodajući  kraj  njega,  Valdespino  je  izgledao  jednako  zbunjen.  „Ovo  nema
             smisla”, prošaptao je. „Vaš je otac oduvijek mrzio ovo mjesto.”

                 Milijuni mrze ovo mjesto, pomislio je Julián.

                 Sám  Franco  još  je  1940.  godine  zamislio  da  Dolina  palih  postane  „činom
             nacionalnog  okajanja”  –  bio  je  to  pokušaj  da  se  pomire  pobjednici  i  poraženi.
             Usprkos „plemenitim stremljenjima”, spomenik sve do danas sije razdor zato što ga
             je  podigla  radna  snaga  sastavljena  od  robijaša  i  političkih  zatvorenika  koji  su  se
             protivili Francu – i mnogi su tijekom izgradnje umrli od iscrpljenosti i gladi.

                 U prošlosti su neki parlamentarni zastupnici išli toliko daleko da su to mjesto
             uspoređivali  s  nacističkim  koncentracijskim  logorom.  Julián  je  slutio  da  se  i  otac
             potajno s time slaže, iako to nikad nije smio otvoreno izreći. Većini Španjolaca bio je
             to spomenik Francu koji je izgradio Franco – divovski hram sebi u čast. Činjenica da
             je Franco pokopan ondje, samo dolijeva ulje na vatru protivnicima.

                 Julián se prisjetio jedine prilike kad se zatekao ovdje – još jedan izlet s ocem, još
             u djetinjstvu, s ciljem da uči o svojoj domovini. Kralj ga je poveo u obilazak i tiho
             prošaptao: Pozorno gledaj, sine. Jednog dana sravnit ćeš sve to sa zemljom.
                 Sada, kad je Julián slijedio agente stubama prema surom pročelju uklesanom u

             padinu  planine,  počelo  mu  je  svitati  kamo  su  se  uputili.  Pred  njima  su  izronila
             brončana vrata – portal u samu planinu – i Julián se prisjetio kako je kroz njih kročio
             kao dječak, potpuno zatravljen onim što se nalazilo iza njih.
                 Uostalom, pravo čudo te planine nije bio golem križ na vrhu – pravo čudo bio je

             tajni prostor u njezinoj utrobi.
   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346