Page 334 - Dan Brown - Postanak

80.

U S P R K O S B O L O V I M A koji su mu sijevali tijelom, Robert Langdon osjećao se
neobično raspoložen, gotovo euforičan, dok je helikopter grmeći nestajao s krova
Sagrade Familije.

Živ sam.

Osjećao je kako mu se u krvotoku nakuplja adrenalin, kao da ga istovremeno
opsjedaju svi događaji iz posljednjeg sata. Dišući najsporije što je mogao, Langdon
je pozornost okrenuo prema van – prema svijetu s druge strane helikopterskih okana.

Posvuda oko njega, golemi crkveni tornjevi uzdizali su se k nebu, no kako se
helikopter dizao, crkva je postajala sve manja i izgubila se u osvijetljenoj mreži
ulica. Langdon je zurio u ulične blokove koji nisu bili uobičajene pačetvorine i
kvadrati, nego daleko mekši osmerokuti.
L’Eixample, pomislio je Langdon. Proširenje.

Vizionarski urbanist Ildefons Cerda u ovoj je četvrti proširio sva raskrižja režući
kutove četverokutnih blokova i stvarajući tako mini-trgove s boljom vidljivošću,
boljim protokom zraka i obiljem prostora za terase kafića.

65
„¿Adonde vamos?” doviknuo im je pilot preko ramena.
Langdon je pokazao prema dva bloka južno, gdje je jedna od najširih, najsjajnijih
i najprikladnije nazvanih avenija dijagonalno presijecala Barcelonu.

„Avinguda diagonal”, povikao je Langdon. „Aloeste.” Na zapad.
Nezaobilazna na ijednom planu Barcelone, Avinguda Diagonal prolazi cijelom
širinom grada – od ultramodernog nebodera Diagonal ZeroZero na plaži, sve do
drevnih ružičnjaka Cervantesova parka – znak počasti od deset jutara najslavnijem
španjolskom romanopiscu, autoru Don Quijotea.

Pilot je potvrdno kimnuo i skrenuo na zapad, prateći kosu aveniju prema
planinama. „Adresa?” upitao je. „Koordinate?”

Ne znam adresu, shvatio je Langdon. „Letite prema stadionu za fútbol.”

„¿Fútbol?” To kao da ga je iznenadilo. „FC Barcelona?”
Langdon je kimnuo, ne sumnjajući da će pilot točno znati kako pronaći dom
slavne Barcelone, smješten nekoliko kilometara dalje, uz Avingudu Diagonal.