Page 329 - Dan Brown - Postanak

dovršetka crkve, udaljenog još najmanje jedno desetljeće.

Odakle dolazimo, razmišljao je Langdon. Kamo idemo?
Odjednom mu se vratilo sjećanje – jedna od maketa eksterijera crkve. Ta slika

ugnijezdila mu se u fotografskom pamćenju. Bio je to prototip koji je prikazivao
trenutačno stanje izgradnje, nazvan „Sagrada Familia danas”.
Ako ta maketa odgovara stvarnom stanju, onda možda postoji izlaz. Langdon se
naglo okrenuo Beni. „Oče, biste li mogli nekome vani prenijeti moju poruku?”

Svećenika je to zbunilo.

Dok je Langdon objašnjavao svoj plan izlaska iz zgrade, Ambra je odmahnula
glavom. „Roberte, to je nemoguće. Gore nigdje nema mjesta...”

„Zapravo”, ubacio se Bena, „ima. Neće tako zauvijek biti, ali u ovom času
gospodin Langdon je u pravu. Ono što predlaže moguće je.” Ambru je to iznenadilo.
„Ali, Roberte... čak i ako pobjegnemo neprimijećeni, jesi li siguran da ne moraš u
bolnicu?”
Langdon nije bio uvjeren u to. „Mogu poslije, ako zatreba”, rekao je. „U ovom

trenutku, zbog Edmonda moramo dovršiti ono što smo došli učiniti.” Okrenuo se
Beni i pogledao ga ravno u oči. „Oče, moram biti iskren s vama i reći zašto smo
došli ovamo. Kao što znate, Edmond Kirsch ubijen je noćas kako bi ga se spriječilo
da objavi znanstveno otkriće.”

„Da”, rekao je svećenik, „i po tonu Kirscheva uvoda, činilo se kako vjeruje da će
tim otkrićem teško raniti svjetske religije.”
„Upravo tako, i zato mislim da morate znati kako smo gospođica Vidal i ja
večeras došli u Barcelonu ne bismo li pokušali obznaniti Kirschevo otkriće. Vrlo
smo blizu da uspijemo u tome. Što znači...” Langdon je zastao. „Time što sada
tražim vašu pomoć, zapravo od vas tražim da nam pomognete u svijet poslati riječi
jednog ateista.”

Bena je položio ruku Langdonu na rame. „Profesore”, rekao je i nasmijao se,
„Edmond Kirsch nije prvi ateist koji je u povijesti izjavio da je Bog mrtav, a nije ni
posljednji. Što god da je gospodin Kirsch otkrio, o tome će se nesumnjivo
raspravljati na svim stranama. Od pamtivijeka, ljudski se intelekt vječno razvijao, i

nije na meni zaustavljati taj razvoj.
No, s moga gledišta, nikad nije bilo intelektualnog napretka koji nije obuhvaćao
Boga.”

S tim riječima, otac Bena umirujuće im se nasmiješio i uputio se niza stube.

*