Page 302 - Dan Brown - Postanak
P. 302

Gnjev i prijezir, pomislio je Langdon. Možda je samo to. Edmond je, opravdano
             ili ne, oduvijek organiziranu religiju krivio za majčinu smrt.

                 „Naravno,  potpuno  sam  svjestan”,  oglasio  se  Bena,  „da  na  slici  nije  kršćanski
             Bog.”

                 Langdon se iznenađeno okrenuo starom svećeniku. „O?”
                 „Da, Edmond je bio potpuno otvoren, iako nije trebao... poznate su mi Blakeove
             ideje.”

                 „Unatoč tomu, niste se skanjivali izložiti knjigu?”

                 „Profesore”,  tiho  je  rekao  svećenik  i  nasmiješio  se.  „Ovo  je  Sagrada  Familia.
             Unutar  ovih  zidina  Gaudí  je  sljubio  boga,  znanost  i  prirodu.  Tema  slike  nije  nam
             ništa novo.” Oči su mu zagonetno zasjale. „Nije sav kler napredan poput mene, no
             kao  što  znate,  za  sve  nas  kršćanstvo  je  još  uvijek  u  ‘etapi  izgradnje’.”  Blago  se
             nasmiješio  i  pokazao  glavom  prema  knjizi.  „Drago  mi  je  što  je  gospodin  Kirsch
             pristao  na  to  da  se  uz  knjigu  ne  izloži  kartica  s  njegovim  imenom.  S  obzirom  na
             njegovu reputaciju, nisam siguran kako bismo to objasnili, osobito nakon njegove
             sinoćnje  prezentacije.”  Bena  je  zastao,  lice  mu  se  smrklo.  „No,  naslućujem  da  ta
             slika nije ono što ste se nadali pronaći.”

                 „U pravu ste. Tražimo jedan njegov stih.”

                 „Tigre, tigre, plame jak...” predložio je Bena, „... što sijevaš kroz šumski mrak”          60

                 Langdon  se  nasmiješio,  iznenađen  što  Bena  poznaje  prvi  stih  najslavnije
             Blakeove  pjesme  –  šest  strofa  religijskog  propitivanja  je  li  onaj  isti  Bog  koji  je
             stvorio strahotnog tigra, stvorio i krotko janje.
                 „Oče Bena?” javila se Ambra; sagnula se i napeto promatrala knjigu. „Imate li

             uza se mobitel ili džepnu svjetiljku?”
                 „Ne, žao mi je. Da donesem uljanicu s Antonijeva groba?”

                 „Molim vas”, rekla je Ambra. „To bi nam pomoglo.”

                 Bena je brzo otišao.
                 Onog trenutka kad se udaljio, Ambra je prošaptala Langdonu: „Roberte! Edmond
             nije odabrao što šezdeset treću stranicu zbog ilustracije!”

                 „Kako  to  misliš?”  Na  što  šezdeset  trećoj  stranici  nema  više  ničega.  „Lukava
             zamka”

                 „Ne pratim te”, rekao je Langdon promatrajući sliku.

                 „Edmond je odabrao što šezdeset treću stranicu zato što ju je nemoguće izložiti a
             da se istodobno ne otkrije i susjedna – što šezdeset druga stranica.”
   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307