Page 299 - Dan Brown - Postanak

70.

S T U B I Š T E D O K R I P T E spuštalo se tri kata pod zemlju, zavijalo u širokom i
blagom luku te dovelo Langdona, Ambru i oca Benu do podzemne komore.

Jedna od najvećih europskih kripti, pomislio je Langdon diveći se golemom,
kružnom prostoru. Baš kao što se sjećao, podzemni mauzolej bazilike imao je visoku
rotondu i u njemu su se nalazile klupe za stotine vjernika. Zlatne uljanice postavljene
oko ruba prostorije osvjetljivale su podni mozaik zavijenih puzavica, korijenja,
grana, lišća i drugog imaginarija prirode.

Kripta doslovno znači „skriveni prostor”, a Langdonu je bilo pomalo
neshvatljivo kako je Gaudíju uspjelo sakriti toliko veliku prostoriju ispod crkve. Nije
nimalo nalikovala na Gaudíjevu razigranu „nakošenu kriptu” u Coloniji Güell; ovaj
prostor bila je sura neogotička komora sa stupovima s ornamentima lišća, sa šiljastim
lukovima i ukrašenim svodovima. Zrak je bio mrtvački miran i blago vonjao na
tamjan.

U podnožju stuba, duboka niša protezala se ulijevo. Na blijedom podu od
pješčenjaka ležala je nenametljiva siva ploča, položena vodoravno, okružena
svjetiljkama.

Glavom i bradom, shvatio je Langdon pročitavši natpis.

ANTONIUS GAUDÍ

Dok je Langdon razgledavao Gaudíjevo počivalište, ponovno je shvatio koliko
ga boli Edmondov odlazak. Podigao je oči do kipa Djevice Marije iznad groba, na
čijem je postolju stajao nepoznat mu simbol.

Što bi to bilo?

Langdon je promatrao čudnu ikonu.