Page 30 - Dan Brown - Postanak

05.

8
N A J V E Ć A S I N A G O G A u Europi smještena je u Budimpešti, u Ulici Dohany .
Izgrađen u maurskom stilu, s dva masivna tornja, hram može primiti više od tri
tisuće vjernika – na klupama u prizemlju muškarce, žene na balkonu.

U vrtu sinagoge, u masovnoj grobnici leže ukopana tijela stotina mađarskih
Židova umrlih tijekom užasa nacističke okupacije. Mjesto obilježava Drvo života –
metalna skulptura koja prikazuje tužnu vrbu na čijim su listovima upisana imena
žrtava. Kad puše vjetar, metalni listovi udaraju jedni o druge i sablasno odjekuju
ponad posvećenog tla.

Više od tri desetljeća duhovni vođa Velike sinagoge bio je istaknuti poznavatelj
Talmuda i kabalist – rabin Yehuda Köves – koji je, usprkos poodmakloj dobi i
slabom zdravlju, ostao aktivnim članom židovske zajednice, u Mađarskoj i u svijetu.

Dok je sunce zalazilo iznad Dunava, rabin Köves izišao je iz sinagoge. Prošao je
kraj dućana i misterioznih „barova u ruševinama” u Ulici Dohany, na putu do svoje
kuće na Trgu 15. ožujka, odmah do Elizabetina mosta koji povezuje drevne gradove
Budim i Peštu, službeno ujedinjene 1873. godine.

Blagdan Pashe bližio se brzo – obično je to Kövesu bilo najradosnije doba
godine – no, nakon što se prošlog tjedna vratio s Parlamenta svjetskih religija,
osjećao je samo bezdan nemira.

Da barem nisam bio nazočan.
Taj nesvakidašnji susret s biskupom Valdespinom, ulemom Syedom al-Fadlom i
futuristom Edmondom Kirschem već je tri puna dana harao Kövesevim mislima.

Kad je stigao kući, uputio se ravno u svoj vrt i otključao haziko – kućicu koja mu
je služila kao privatno utočište i kabinet.

U kućici se nalazila samo jedna soba s visokim policama za knjige, povijenim
pod težinom vjerskih spisa. Köves je prišao radnom stolu i sjeo, mrzovoljno
promatrajući zbrku pred sobom.
Kad bi netko vidio kako mi stol izgleda ovih dana, mislio bi da sam sišao s uma.

Rašireno po radnoj površini, na stolu je otvoreno ležalo pola tuceta opskurnih
vjerskih spisa, načičkano ljepljivim papirićima. Iza njih, na drvenim pultovima
stajala su tri debela sveska – hebrejska, aramejska i engleska verzija Tore – sva

otvorena na istoj knjizi.