Page 35 - Dan Brown - Postanak

06.

W I N S T O N O V L J U B A Z N I G L A S odjekivao je u Langdonovim slušalicama.
„Točno ispred vas, profesore, vidjet ćete najveću sliku u našoj zbirci, iako je većina
posjetitelja ne primijeti odmah.” Langdon je zurio preko predvorja muzeja, no nije
vidio ništa osim staklenoga zida koji je gledao na lagunu. „Žao mi je, no čini se da
po tomu pripadam većini. Ne vidim sliku.”

„Pa, izložena je prilično nekonvencionalno”, rekao je Winston kroz smijeh.
„Platno nije razapeto na zidu, nego po podu

Trebao sam pretpostaviti, pomislio je Langdon, spustio pogled i očima tražio sve
dok nije spazio veliko četvrtasto platno napeto preko kamena pod njegovim nogama.

Golema slika sastojala se od jedne jedine boje – monokromno tamnoplavo platno
– a promatrači su stajali oko ruba i zurili kao da gledaju kakvo jezerce.
„Površina slike iznosi gotovo 560 četvornih metara”, javio se Winston. Langdon
je shvatio da je deset puta veća od njegova prvog stana u Cambridgeu.

„Naslikao ju je Yves Klein i od milja je dobila ime Bazen” Langdon je morao
priznati kako mu je privlačna raskoš te nijanse modre stvarala privid da može uroniti
u platno.

„Boju je izumio sam Klein”, nastavio je Winston. „Nazvana je internacionalna
Kleinova modra, a on pak tvrdi kako njezina dubina priziva netvarnost i
bezgraničnost njegove utopijske vizije svijeta.”

Langdonu se činilo da Winston čita iz skripte.

„Klein je najpoznatiji po svojim modrim slikama, no također je poznat i po
svojoj provokativnoj trik-fotografiji Skok u prazno, koja je izazvala priličnu paniku
kad ju je izložio 1960.”
Langdon je Skok u prazno vidio u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti.
Fotografija je bila i više nego provokativna – prikazivala je dobro odjevena
muškarca koji se naglavce baca s nebodera i pada prema pločniku. Ustvari, slika je

bila montaža – genijalno osmišljena i vraški dobro retuširana žiletom, davno prije
nego što se rodio Photoshop.
„Povrh toga”, nastavio je Winston, „Klein je skladao djelo Monotona simfonija u
kojem simfonijski orkestar dvadeset minuta svira samo D-dur akord.”