Page 27 - Dan Brown - Postanak
P. 27

„Ovo  je  izazovno  djelo”,  izjavio  je  audiovodič,  neočekivano  se  vrativši.
             „Nazvano je Instalacija za Bilbao i djelo je konceptualne umjetnice Jenny Holzer.
             Sastoji se od devet panela osvijetljenih LED svjetiljkama, dvanaest metara visokih,
             na kojima se emitiraju citati na baskijskom, španjolskom i engleskom – svi povezani
             s užasima AIDS-a i patnjom koju osjećaju preživjeli.”

                 Langdon je morao priznati da djeluje očaravajuće i prilično potresno.

                 „Možda ste već vidjeli djela Jenny Holzer?”

                 Langdon je kao hipnotiziran pratio riječi koje su se uzdizale u nebo.

                       Zakapam svoju glavu... Zakapam tvoju glavu... Zakapam tebe.


                 „Gospodine Langdone?” zacvrkutao mu je glas u glavi. „Čujete li me? Rade li
             vaše slušalice?”

                 Langdon se trgnuo iz misli. „Oprostite... što? Zdravo?”
                 „Da, pozdravljam vas”, odvratio je glas. „Iako mislim da smo se već pozdravili.
             Samo provjeravam možete li me čuti.”

                 „Ja... oprostite”, promucao je Langdon, okrenuo leđa izlošku i ogledavao se po
             predvorju.  „Mislio  sam  da  ste  snimka!  Nisam  shvatio  da  razgovaram  sa  živom
             osobom.”  Langdon  si  je  zamislio  bezbroj  odjeljaka  u  kojima  sjedi  vojska  kustosa
             naoružana slušalicama i muzejskim vodičima.

                 „Nema  problema,  gospodine.  Večeras  ću  biti  vaš  osobni  vodič.  U  vašim
             slušalicama nalazi se i mikrofon. Ovaj program načinjen je da bi stvorio interaktivno
             iskustvo unutar kojega možemo voditi razgovor o umjetnosti.”

                 Langdon  je  tada  primijetio  kako  i  drugi  uzvanici  govore  u  svoje  mikrofone.
             Činilo se da su se čak i oni koji su došli u paru malo razdvojili te su razmjenjivali
             začuđene  poglede  dok  su  nastavljali  voditi  osobne  razgovore  sa  svojim  privatnim
             kustosima.

                 „Svaki uzvanik ima osobnog vodiča?”
                 „Da, gospodine. Večeras individualno vodimo tristo osamnaest gostiju.”

                 „Nevjerojatno.”

                 „Pa, kao što znate, Edmond Kirsch strastveni je ljubitelj umjetnosti i tehnologije.
             Ovaj sustav stvorio je izričito za muzeje, u nadi da će zamijeniti grupne posjete koje
             prezire.  Ovako  svaki  posjetitelj  može  uživati  u  privatnom  obilasku,  kretati  se
             vlastitim  tempom,  postaviti  pitanja  koja  bi  se  skanjivao  postaviti  unutar  skupine.
             Ovo je kudikamo prisnije i dublje.”

                 „Ne želim zvučati staromodno, ali zašto jednostavno ne hodate uz nas?”
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32