Page 223 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 223

postepeno će biti iniciran u to novo iskustvo, prije neslućeno, na koje se knjiga
               Otkrivenja odnosi:
                      'Pobjedniku… i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo
               koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.' 202

                                                  (8)

                      Vanjska konstatacija može biti pasivna. U tom slučaju se ona odnosi na
               objekte nama predstavljene na vanjskom filmu događaja, bez naše upotrebe bilo
               kakve selekcije među njima.
                      Suprotno ona može biti aktivna, kad je usmjerena na određeni objekt. U
               ovom  aktivnom  obliku,  kad  se  redovno  prakticira,  uvelike  nam  pomaže  da
               saznamo kakve utiske stvaramo u drugima. Iako nije sama po sebi cilj, ova vježba
               je  barem  vrijedno  sredstvo  za  odbacivanje  velikog  dijela  lažnog  predstavljanja
               sebe  koje  imamo.  Ovaj  tip  konstatacije  se  može  nazvati  konstatacijom  putem
               odbljeska, ili fotografiranjem sebe. Ova fotografiranja daju najbolje rezultate kad
               se  rade  na  sastancima,  dok  razgovaramo.  Iznenadan  napor  konstatacije  tada
               omogućava svakom od nas da osjetimo sebe kakvima nas u tom trenutku vide
               oni oko nas. Album takvih slika nam omogućava da rekonstruiramo u oku našeg
               uma  sliku  koju  predstavljamo  drugima.  Da  bi  se  ova  slika  još  bolje  znala,
               jednostavna vježba s dva ogledala je također vrlo korisna. Znamo da je naša slika
               u  ogledalu  obrnuta:  desno  postaje  lijevo,  i  obratno.  Ako  pogledamo  sebe
               pomoću dva ogledala, naša slika se ispravlja. Ovo nam obično daje strani utisak.
               Nedostaci naših lica izgledaju naglašeni, zato što oko više ne može automatski
               ispraviti naše crte, kao što je činilo u slučaju obrnute slike.
                      Vježba s dva ogledala nam također omogućava da se vidimo iz profila. Mi
               ne poznajemo uopće svoj profil. Ova nova viđenja sebe nam uvijek nešto donesu.
                      Pravoslavna praksa poznaje još jedan oblik tresvenie -a, aktivnu vanjsku
               konstataciju, koju često koristi. Ona djeluje u molitvi Isusa, u ovom obliku:
                      'Gospodine  Isuse  Kriste,  Božji  Sine,  smiluj  se  meni,  grešniku.'  Možemo
               prepoznati  dvostruki  cilj  predstavljen  pažnji  u  ovom  stihu:  traženje  milosti,  i
               svjesnost  sebe  kao  grešnika.  Dva  elementa  potrebna  za  konstataciju  su ovdje
               udružena,  ali  samo  pod  uvjetom  da  se  ova  molitva  ne  radi  mehanično,  nego
               svjesnim  naporom  prisutnosti.  Biskup  Teofan  u  svojim  komentarima  kaže  da
               snaga  ove  molitve  ne  prebiva  u  riječima.  Riječi  se  mogu  izmijeniti.  Moć
               invokacije, on kaže, leži u konstatiranju našeg degeneriranog stanja pred Bogom
               u  Njegovom  stanju  savršenosti.  Dodajemo  da  ovaj  istovremeni  napor
               konstatacije  stvara  ono  što  zovemo  razlikom  potencijala.  To  će  proizvesti  tok





               202  Otkrivenje 2: 17.

                                                 221 |
   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228