Page 226 - Boris Mouravieff – Gnoza

njega. To je značenje Isusovih riječi:' Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne
postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.' 205
Ova vježba unutrašnje konstatacije je alat koji omogućava hrabrome i
ustrajnome tražitelju da postane dijete. Da bi stupio na Put Oslobođenja čvrstim
korakom.
U svojem aktivnom obliku, unutrašnja konstatacija izabire određeni
objekt našeg unutrašnjeg života koji bi se trebao dovesti pred našu pažnju; njen
tipični oblik je praksa preispitivanja savjesti.
Cilj je isti kao i u aktivnoj vanjskoj konstataciji.
Svaka od ovih vježbi može voditi koncentraciji. Njen objekt može biti
unutrašnji ili vanjski, budući da je Kraljevstvo Božje također unutar i izvan nas u
isto vrijeme. (Vidi Sl. 27)

(10)

Konstatacija može poprimiti različite oblike, prikladne odabranom
objektu i stavu. Ali dvostruka pažnja je uvijek obavezna.
Vježba prisutnosti je napor pažnje; kao što smo vidjeli, ona je osnovni
element u ovome. Kad je se radi dnevno, u obliku pasivne konstatacije, ona vodi
znanju o sebi. Ali zato što prisutnost mora koliko je više moguće postati trajna -
a ovu točku ističemo zbog njene važnosti - tražitelj mora vježbati dvostruku
pažnju koliko god može tijekom svih svojih aktivnosti. Vremenom će primijetiti
da ovaj napor sjećanja, prisutnosti, ne samo da ne ometa njegove aktivnosti, već
suprotno uvelike pomaže u njihovom izvršavanju.
Prisutnost, između ostalih, zauzima dva oblika koja se moraju posebno
promatrati: oni su, prvo, ne-slijevanje, i drugo, ne-pridavanje značaja.
Komentirali smo ova dva stava u nekoliko prilika. Ipak je, međutim,
potrebno proučiti jedan poseban aspekt s većim razmatranjem. Unutrašnje ne-
pridavanje značaja mora se kultivirati na takav način da postane potpuno. Ali ne
smijemo to pomiješati s vanjskim ne -pridavanjem značaja. Obično, vanjski je
čovjek, kad je u slivenom stanju, pun unutrašnjeg uvažavanja. S druge strane,
nedostaje mu vanjsko uvažavanje. Na to se mora paziti. Vanjsko uvažavanje se
mora povećati koliko je god moguće. Vanjski život karakterizira mehaničnost na
mentalnom planu kao i na fizičkom. Znamo da ne smijemo dozvoliti da naš prst
sklizne u kotač mašine koja radi: bio bi smrskan. Mogli bismo čak izgubiti život.
Isto je na mentalnom planu: naša pažnja mora ostati oprezna. Pošto smo i sami
mašine, moramo izbjeći sudaranje s mentalnim mehanizmima koji nas okružuju.
U glavnim crtama, ovo je značenje i svrha vježbi konstatacije, i ciljevi koje
nam omogućava da dostignemo. Sad možemo razumjeti zašto je se mora vršiti

205 Matej 18: 3.

224 |