Page 192 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 192

POGLAVLJE XVIII


                                                  (1)

                      Proučavanje Puta koji se pronalazi i slijedi u uobičajenom životu postavlja
               pitanje odnosa između muškarca i žene, viđenog s ezoterične točke gledišta. Već
               smo govorili o ovome, i vratit ćemo se tome više nego jedanput, jer je to jedno
               od  najvažnijih  pitanja;  značajnije  nego  što  obično  mislimo.  Najvažnija  pitanja
               prolaze nezapažena, posebno kad se tiču problema  ezoterične prirode.  Razlog
               tome  je  da  nam  naša  razina  bića  ne  dozvoljava  da  sadržavamo  relevantno
               znanje. Iz ovog razloga, sve do današnjeg dana, Evanđelje i Novi Zavjet se slabo
               razumiju i asimiliraju. Ne bi bilo pretjerivanje kad bi se reklo da se koristi samo
               pet do deset posto Svetog pisma, čak i u stručnjaka. To je zato što ga se proučava
               bez  da  se  uzmu  u  obzir  ključevi  koje  ono  sadržava.  Bez  da  se  ide  predaleko,
               čovjek se ponekad čudi nedostatkom pažnje koja se daje određenim jasno danim
               indicijama.
                      Što se tiče odnosa između muškarca i žene, viđenog iz ezoteričnog kuta,
               Sv.  Pavao  je  prilično  određen.  On  je  rekao  da  su  Apostoli  koji  su,  nakon
               Pentakosta, sigurno bili ljudi razine 7 ili barem 6, svi imali sestru  - Ženu 178  pored
               sebe. Generalizacijom, rekao je da: 'Ipak, niti je žena bez muškarca, niti muškarac
               bez žene u Gospodinu.' 179  Ovdje ponovno otkrivamo ideju koju je izrazio Platon u
               mitu o Androginu.
                      Moramo jasno reći da je Ezoterična evolucija, po svojoj prirodi, evolucija
               koja obuhvaća oboje,  i muškarca i ženu. Pad nije bio, kako danas kažemo, pad
               Adama,  nego  Adama  i  Eve  zajedno, svaki je pao na svoj način. Na isti način,
               otkupljenje  nije  rad  muškarca  samog,  niti  žene  same,  nego  oboje  zajedno,  jer
               svaki par polarnih bića predstavlja jednu od beskrajnih varijanti prvog para.
                      Pošto je to tako, razmotrimo ulogu svakog spola u ezoteričnom radu  -
               usmjerenom  prema  velikom  Otkupljenju.  Ona  se  u  cijelosti  može  usporediti  s
               onom igranom prilikom pada. Pogledajmo izbliza kako razumjeti ovaj postulat.
                      Prije svega, muškarac je sposoban ići direktno prema cilju. Žena je lišena
               ove  sposobnosti.  Ako  ona  želi  dostići  određeni  cilj,  mora  naći  čovjeka  s  istim
               ciljem, i ostvarivati ga s njim. To može biti njen muž, njen brat, rođak, duhovni
               vođa, redovnik ili svećenik, ili čak majstor ezoteričnog rada.
                      Moramo primijetit kako ovaj tekst ide protiv određenih praksi, posebice
               redovničke prakse. Objašnjenje ove očigledne kontradikcije dan je drugdje. Niti
               je Apostol Pavao, niti Sveti Ivan Krstitelj imao sestru  -Ženu pored sebe. Oni su
               pripadali  toj  grupi  bića  koja  su  dostigla  visok  stupanj  evolucije,  koja  su  imala

               178  I Korinćanima 9: 5.
               179  Ibid, 11: 11.

                                                 190 |
   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197