Page 18 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 18

***

                      Prema Tradiciji, ljudska evolucija, nakon dugog prethistorijskog perioda,
               nastavlja u izmjeni tri ciklusa: Ciklus Oca, koji povijest samo nepotpuno poznaje;
               Ciklus Sina, koji sad dostiže svoj kraj, i posljednje Ciklus Duha Svetoga, kojem sad
               prilazimo.
                      Antropologija prati pojavu vrste Homo sapiens fossilis do četrdeset tisuća
               godina unatrag od sadašnje epohe. Život je tada karakterizirao matrijarhat koji je
               iskočio  iz  sustava  kolektivnog  braka.  Prije  aproksimativno  četrnaest  tisuća
               godina,  pojavom  vrste  Homo  sapiens  recens,  režim  matrijarhalnog  plemena
               postupno  je  ustupio  mjesto  režimu  patrijarhalnog  plemena,  karakteriziranog
               poligamijom.  To  je  zasigurno  bio  napredak,  iako  je  ovaj  sustav  još  uvijek  bio
               obilježen zvjerstvom. U tom su sustavu žene bile u uvjetima živog roblja, a ipak
               su ova drevna nastojanja opstala dugo vremena.
                      Aristotel  svjedoči  ovome  kad  opisuje  stav  dobrostojećih  klasa  prema
               pitanju žene. Rekao je da su oni držali legitimne žene da bi začeli građane prema
               zakonu,  kurtizane  za  užitak,  i  konkubine  za  svakodnevnu  upotrebu.  Ovakav
               koncept ostavlja malo mjesta za Ljubav.
                      Isus  je  uveo  u  ljudske  odnose  nešto  praktično  nepoznato  prije  Njega.
                                                  26
               Zakon džungle: 'oko za oko, zub za zub' , zamijenio je novom zapovjedi: 'ljubite
                          27
               jedni druge' . Ovo je prouzrokovalo revoluciju u odnosima između muškarca i
               žene: u društveni život je uvedena Ljubav. 'Roblje' prethodnih vremena sad je
               zadobilo  građanska  prava,  iako  zasigurno  ne  potpuno  niti  odmah.  Međutim,
               načelo  obostranog  izbora  u  ljubavi  se  utemeljilo.  To  je  bilo  pojavljivanje
               romantike.

                                                 ***

                      Romantika,  kojom  je  Kršćansko  društvo  izražavalo  načelo  obostranog
               izbora, dostiglo je svoj klimaks u Srednjem vijeku. Usprkos opadanju od tada je
               poznato, i unatoč sadašnjim težnjama da se vratimo na regresivne oblike odnosa
               među  spolovima,  ipak  ostaje  priznat  ideal  našeg  društva.  Je  li  točno,  prema
               tome, govoriti o smrti romantike? Tiho se pojavljuje revolucija koja će zamijeniti
               slobodnu  romancu,  obilježje  svojstveno  Kršćanskom  dobu,  sa  singularnom
               romancom  karakterističnom  za  doba  Svetog  Duha.  Oslobođena  robovanja
               prokreaciji,  ova  romanca  sutrašnjice  pozvana  je  da  zacementira  nerazdjeljivo
               jedinstvo  između  strogo  polarnih  bića,  jedinstvo  koje  će  osigurati  njihovu





               26  Knjiga Izlaska 21: 24; Ponovljeni zakon 19: 21; Levitski zakonik 24: 20.
               27  Ivan 13: 34, 15: 12; I Ivanova 3: 11.

                                                  16 |
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23