Page 16 - Boris Mouravieff – Gnoza

UVOD AUTORA

Homo sapiens živi uronjen u svoj svakodnevni život do točke gdje
zaboravlja sebe i zaboravlja kamo ide; pa ipak, bez da to osjeća, on zna da smrt
sve prekida.
Kako možemo objasniti da su intelektualac koji je došao do čudesnih
otkrića i tehnokrat koji ih je iskoristio, ostavili izvan polja svojih istraživanja
završetak naših života. Kako možemo objasniti da znanost koja sve iskušava i
svašta zahtijeva ostaje međutim indiferentna na enigmu otkrivenu pitanjem
smrti? Kako možemo objasniti zašto se Znanost, umjesto da ujedini svoje napore
sa svojom starijom sestrom Religijom da bi riješila problem Bivstvovanja - što je
također i problem smrti - u stvari njoj suprotstavila?
Bilo da čovjek umire u krevetu ili na međuplanetarnom brodu, ljudsko se
stanje nije ni najmanje promijenilo.
Sreća? Ali naučeni smo da sreća traje samo dok traje Iluzija… i što je ova
Iluzija? Nitko ne zna. Ali ona nas potapa.
Kad bismo samo znali što je Iluzija, tad bismo znali suprotno: što je Istina.
18
Ova Istina bi nas oslobodila ropstva .
Kao psihološka pojava, je li Iluzija ikad podvrgnuta kritičkoj analizi
temeljenoj na najsuvremenijim pronalascima znanosti? Ne čini se da je tako, a
ipak ne može se reći da je čovjek lijen i da ne traga. On je strastveni tražitelj… ali
propušta suštinsko; zaobilazi ga u svojem traganju.
Ono što nas začuđuje od samog početka je što čovjek miješa moralni
napredak s napretkom tehnike, tako da se razvoj znanosti nastavlja u opasnoj
izolaciji.
Sjajan napredak koji je došao od tehnologije suštinski nije promijenio
ništa u ljudskom stanju, niti će išta promijeniti, zato što djeluje samo na polju
svakodnevnih događaja. Iz tog razloga on dodiruje čovjekov unutrašnji život
samo površinski. Ipak od vrlo davnih vremena znalo se da se suštinsko nalazi
unutar njega, ne izvan njega.

***

Općenito se slažemo u mišljenju kako je čovječanstvo došlo do važne
prekretnice u svojoj povijesti. Kartezijanski duh koji je uništio skolastičku
filozofiju je sad u povratku ostavljen iza. Logika povijesti zahtijeva novi duh.
Razvod između tradicionalnog znanja, čiji je povjerenik religija, te stečenog
znanja, ploda znanosti, prijeti steriliziranjem Kršćanske civilizacije koja je izvorno
tako bogata obećanjima.

18 Ivan 8: 32.

14 |