Page 23 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 23

(3)

                      Kada  zatražimo  nekoga  tko  živi  pod  ovim  konstantnim  pritiskom
               suvremenog  života  da  okrene  svoje  mentalno  gledanje  prema  sebi,  on  obično
               odgovori  kako  nema  dovoljno  vremena  za  poduzimanje  takvih  vježbi.  Ako
               inzistiramo i on pristane, u većini slučajeva reći će da ne vidi ništa: Magla; Tmina.
               U rjeđim slučajevima promatrač će reći da percipira nešto što ne može definirati
               jer se to stalno mijenja.
                      Ovo  zadnje  promatranje  je  pravilno.  Sve  se  zapravo  unutar  nas
               neprestano mijenja. Malen vanjski šok, ugodan ili neugodan, sretan ili nesretan,
               je dovoljan da da našem unutarnjem sadržaju različit izgled.
                      Ako  nastavimo  ovo  unutrašnje  promatranje,  ovu  introspekciju,  bez
               predrasuda,  brzo  ćemo  konstatirati,  ne  bez  iznenađenja,  da  naše  'Ja',  na  koje
               smo  tako  jako  ponosni,  nije  uvijek  isto  sebe,  'Ja'  se  mijenja.  Kako  ovaj uvid
               postaje jače definiran, postajemo svjesniji da u nama ne živi jedan čovjek nego
               mnogi,  svaki  sa  svojim  ukusom,  svojim  težnjama,  i  svaki  se  trudi  postići  svoj
               vlastiti cilj. Odjednom unutar nas otkrivamo cijeli svijet pun života i boja koji smo
               do  sad  gotovo  u  potpunosti  ignorirali.  Ako  dalje  nastavimo  ovo  iskustvo,  brzo
               ćemo biti u mogućnosti razlikovati tri toka u tom životu koji se neprekidno kreće:
               jedan  čini  vegetativni  život  instinkta,  tako  reći;  jedan  čini  životinjski  život
               osjećaja; te posljednji koji čini ljudski život u pravom smislu riječi, karakteriziran
               mišljenjem  i  govorom.  To  je  skoro  kao  da  u  nama  žive  tri  čovjeka,  zapleteni
               zajedno na neobičan način.
                      Tako počinjemo cijeniti vrijednost introspekcije kao metode praktičnog
               rada  koji  nam  omogućava  da  upoznamo  sebe,  i  da  uđemo  u  sebe.  Kako
               postepeno  napredujemo,  postajemo  jasnije  svjesni  stvarne  situacije  u  kojoj  se
               nalazimo. Unutrašnji sadržaj čovjeka analogan je posudi sa željeznom piljevinom
               u pomiješanom stanju kao rezultat mehaničkog djelovanja. Svaki šok koji posuda
               primi  uzrokuje  pomicanje  čestica  željezne  piljevine.  Na  taj  način  stvaran  život
               ostaje skriven za čovjekovo biće uslijed konstantne promjene koja se događa u
               njegovu unutrašnjem životu.










                                                  . 1
                                                Sl
                                                Sl. 1. .





                                                  21 |
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28