Page 22 - Boris Mouravieff – Gnoza

POGLAVLJE I

(1)

Pozitivna filozofija proučava čovjeka općenito: apstraktnog čovjeka.
Ezoterična filozofija se bavi čovjekom kakav on jest: istraživač je predmet svog
vlastitog proučavanja. Polazeći od tvrdnje da je čovjek nepoznat, njegov cilj je
učiniti samog sebe sebi poznatim - kakav jest, i kakav bi mogao postati pod
određenim uvjetima.
Konačna namjera pozitivne znanosti je ista u načelu, ali su napori
dijametralno suprotni. Polazeći iz centra, pozitivna znanost se proširuje,
specijalizira, i tako divergira prema periferiji. Na granici svaka točka stvara
zasebnu disciplinu. Ezoterična znanost polazi od mnogostrukosti i različitosti na
periferiji dostupnoj našim čulima, i pomiče se prema središtu. Ona teži
sveobuhvatnoj sintezi.
Metoda ezoterične znanosti je ista kao ona pozitivne znanosti:
promatranje, kritična analiza danih promatranja, te stroga dedukcija iz utvrđenih
činjenica.
Usprkos ovoj istovjetnosti metoda, postoji razlika u primjeni zbog osobne
naravi velikog dijela ezoteričnog rada. To ne dopušta uvijek demonstracije
rezultata specifičnih životnih iskustava, niti dozvoljava javnu raspravu o njihovoj
valjanosti. Zato primjenjujemo ovu metodu ovdje sa jednako strogom
objektivnošću, ali u suprotnom smjeru: u pozitivnoj znanosti uvažavamo postulat
ako ga ne možemo opovrgnuti; ovdje bismo opovrgnuli nešto ako ne nađemo
činjenice ili fenomene koji to potvrđuju.

(2)

U Zapadnoj civilizaciji unutrašnji život pojedinca, sa svim svojim
bogatstvom, protjeran je ka sporednoj ulozi u življenju. Čovjek je toliko zapleten
u mreže mehaničkog života da nema vremena stati niti ima sposobnost pažnje
koja je potrebna da preokrene svoje mentalno gledanje prema sebi samom. Tako
čovjek provodi svoje dane apsorbiran od strane vanjskih okolnosti. Velika mašina
koja ga vuče okreće se bez prestanka, i zabranjuje mu da se zaustavi zbog
opasnosti da bude zgnječen. Danas kao jučer, i sutra kao danas, on se brzo iscrpi
u mahnitoj trci, gonjen u pravcu koji na posljetku ne vodi nikamo. Život od njega
protječe gotovo neviđen, brz kao zraka svjetlosti, te čovjek pada progutan i još
uvijek udaljen od sebe.

20 |