Page 22 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 22

POGLAVLJE I



                                                  (1)

                      Pozitivna  filozofija  proučava  čovjeka  općenito:  apstraktnog  čovjeka.
               Ezoterična filozofija se bavi čovjekom kakav on jest: istraživač je predmet svog
               vlastitog proučavanja. Polazeći od tvrdnje da je čovjek nepoznat, njegov cilj je
               učiniti  samog  sebe  sebi  poznatim    -  kakav  jest,  i  kakav  bi  mogao  postati  pod
               određenim uvjetima.
                      Konačna  namjera  pozitivne  znanosti  je  ista  u  načelu,  ali  su  napori
               dijametralno  suprotni.  Polazeći  iz  centra,  pozitivna  znanost  se  proširuje,
               specijalizira,  i  tako  divergira  prema  periferiji.  Na  granici  svaka  točka  stvara
               zasebnu disciplinu. Ezoterična znanost polazi od mnogostrukosti i različitosti na
               periferiji  dostupnoj  našim  čulima,  i  pomiče  se  prema  središtu.  Ona  teži
               sveobuhvatnoj sintezi.
                      Metoda  ezoterične  znanosti je  ista  kao  ona  pozitivne  znanosti:
               promatranje, kritična analiza danih promatranja, te stroga dedukcija iz utvrđenih
               činjenica.
                      Usprkos ovoj istovjetnosti metoda, postoji razlika u primjeni zbog osobne
               naravi  velikog  dijela  ezoteričnog  rada.  To  ne  dopušta  uvijek  demonstracije
               rezultata specifičnih životnih iskustava, niti dozvoljava javnu raspravu o njihovoj
               valjanosti.  Zato  primjenjujemo  ovu  metodu  ovdje  sa  jednako  strogom
               objektivnošću, ali u suprotnom smjeru: u pozitivnoj znanosti uvažavamo postulat
               ako ga ne možemo opovrgnuti; ovdje bismo opovrgnuli nešto ako ne nađemo
               činjenice ili fenomene koji to potvrđuju.

                                                  (2)

                      U  Zapadnoj  civilizaciji  unutrašnji  život  pojedinca,  sa  svim  svojim
               bogatstvom, protjeran je ka sporednoj ulozi u življenju. Čovjek je toliko zapleten
               u mreže mehaničkog života da nema vremena stati niti ima sposobnost pažnje
               koja je potrebna da preokrene svoje mentalno gledanje prema sebi samom. Tako
               čovjek provodi svoje dane apsorbiran od strane vanjskih okolnosti. Velika mašina
               koja  ga  vuče  okreće  se  bez  prestanka,  i  zabranjuje  mu  da  se  zaustavi  zbog
               opasnosti da bude zgnječen. Danas kao jučer, i sutra kao danas, on se brzo iscrpi
               u mahnitoj trci, gonjen u pravcu koji na posljetku ne vodi nikamo. Život od njega
               protječe gotovo neviđen, brz kao zraka svjetlosti, te čovjek pada progutan i još
               uvijek udaljen od sebe.


                                                  20 |
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27