Page 175 - William Engdahl - Stoljeće Rata

200 (National Security Council Study Memorandum 200 ili skraćeno
NSSM 200), na temu “Posljedice porasta stanovništva u cijelome svijetu
na sigurnost i prekomorske interese SAD-a”. Analiza je upućena
svim ministrima, vojnim zapovjednicima u Bijeloj kući, kao i CIA-
i i drugim službama. Dana 16. oktobra 1975. na nagovor Kissingera
predsjednik Gerald Ford objavio je memorandum kojim potvrđuje potrebu
za “američkom kontrolom nad pitanjima svjetske populacije”, temeljen
na sadržaju tajnoga dokumenta NSSM 200. Po prvi put u američkoj
historiji taj je dokument prihvatio maltuzijanizam kao izrijekom poželjan
cilj sigurnosne politike Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Još je gorča
ironija bila činjenica da je tu politiku potaknuo Židov rođen u Njemačkoj.
Čak su i u vrijeme nacističkog režima u Njemačkoj dužnosnici njemačke
Vlade bili obazriviji u službenom prihvaćanju takve politike.
NSSM 200 tvrdi da porast stanovništva u određenim zemljama u
razvoju, koje osim toga imaju strateška bogatstva potrebna američkom
gospodarstvu, predstavlja potencijalnu “prijetnju nacionalnoj sigurnosti”
SAD-a. Ta studija upozorava da će te zemlje, koje imaju potrebne sirovine,
pod pritiskom rastućeg broja stanovnika, početi zahtijevati veće cijene i
bolje uslove trgovine za izvoz svojih sirovina u Sjedinjene Države. U tom
je smislu NSSM 200 napravio ciljni popis od 13 zemalja, koje su izdvojene
kao “strateški ciljevi” za američka nastojanja radi kontrole porasta
stanovništva. Taj je popis sastavljen 1974. godine. Nema nikakve dvojbe da
je popis zemalja koje su trebale postati žrtvom te politike sastavljen nakon
zatvorenih konzultacija s britanskim Ministarstvom vanjskih poslova, kao
Što je to bio slučaj i kod svih drugih većih odluka u kojima je Kissinger
igrao neku ulogu.
Kissinger je u tom memorandumu izrijekom izjavio “u kolikoj
mjeri sredstva utrošena na kontrolu porasta stanovništva mogu biti
učinkovitija od (sredstava) utrošenih na poboljšanje proizvodnje kroz
direktna ulaganja u navodnjavanje, elektrane i tvornice”. Ni britanski
imperijalizam iz 19. stoljeća ne bi to mogao bolje izraziti. S tom tajnom
političkom deklaracijom Vlada Sjedinjenih Država prihvatila je program
koji će doprinijeti njezinoj vlastitoj ekonomskoj smrti, kao i gladi, bijedi
i nepotrebnom umiranju u svim zemljama u razvoju. Trinaest ciljnih
zemalja nabrojenih u Kissingerovoj studiji bile su Brazil, Pakistan, Indija,
Bangladeš, Egipat, Nigerija, Meksiko, Indonezija, Filipini, Tajland, Turska,
Etiopija i Kolumbija. Poziva se čitatelj da se prisjeti tragične historije tih

175