Page 482 - Thomas Mann - Čarobni breg
P. 482
noktima, držali se za guše i noseve, hvatali se ukoštac, valjali se, strahovito uozbiljeni, po
podu, pljuvali jedan na drugog, gazili se, sudarali, natezali, tukli, obojica zapenušeni od
srdžbe. Osoblje iz kancelarije beše dojurilo, pa je s mukom razdvojilo ozlojeđene protivnike.
Pljujući i okrvavljen, Videman se beše izobličio od besa, a kosa mu se sva nakostrešila. Hans
Kastorp to nikad dotle nije video, i nije verovao da je to moguće. Dlake na glavi gospodina
Videmana stajale su ukočeno i kruto kao u ježa, i takav je odjurio nekuda, a gospodina
Zonenšajna, kome se oko nije videlo od modrice i koji je u vencu svoje kudrave crne kose,
koja je okruživala njegovu lobanju, imao sad jednu krvavu rupu, odvedoše u kancelariju, gde
je seo i gorko zaplakao u šake.
To se, eto, desilo sa Videmanom i Zonenšajnom. Svi koji su to videli drhtali su posle toga
još satima. Za nas je prava blagodet što možemo, nasuprot ovoj bedi, da ispričamo nešto o
jednoj pravoj aferi časti, koja se takođe odigrala u to vreme, a koja je zbog svečanih
formalnosti s kojima je obavljena, odista zaslužila svoje ime, zaslužila ga u tolikoj meri da to
prelazi u smešno. Hans Kastorp nije prisustvrvao svim njenim fazama, nego se upoznao sa
njenim zamršenim i dramatičnim tokom samo iz dokumenata, izjava i zapisnika, koji su se
odnosili na tu aferu, i koji, u prepisu, nisu kružili samo po Berghofu i izvan njega, naime
samo u mestu, u kantonu, u Švajcarskoj, nego su slati i u inostranstvo, pa čak i u Ameriku, a
bili dostavljani na proučavanje i onima za koje se bez daljeg unapred moralo pouzdano znati
da celoj toj stvari nisu mogli, a ni hteli, posvetiti ni najmanje interesovanje.
To je bila neka poljska afera, koja je izbila oko pitanja časti u krilu jedne poljske grupe,
koja se otpre kratkog vremena našla u Berghofu, u sredini jedne sasvim male kolonije koja je
zaposela »sto boljih Rusa«. (Ovde ćemo umetnuti napomenu da Hans Kastorp nije više sedeo
za tim stolom, nego je vremenom prešao za sto Klefeldove, a zatim se odselio za sto
Salomonove, pa za sto gospođice Levi.) Društvo je bilo u tolikoj meri elegantno i
mondensko da su se mogle samo obrve u čudu izdizati, i svako u sebi mogao biti spreman na
sve. Društvo se sastojalo iz jednog bračnog para, uz koji je išla i jedna gospođica, koja je
stajala u prijateljskim odnosima sa jednim gospodinom, — inače sve sami kavaljeri. Oni su
se zvali Zutavski, Ćešinski, pl. Rosinski, Mihael Lodigovski, Leo pl. Asarapetijan, i još
drukčije. Neki izvesni Japol je u restoranu Berghofa, pri šampanjcu, a u prisustvu dvojice
drugih kavaljera, rekao nešto što se ovde ne može ponoviti o supruzi gospodina Zutavskog,
kao i o prijateljici gospodina Lodigovskog, gospođici Krilov. Odatle su proizišli postupci,
dela i formalnosti, koji su činili sadržinu onih tekstova, namenjenih razdavanju i odašiljanju.
Hans Kastorp je čitao:
»Izjava, prevedena sa poljskog originala. — Na dan 27. marta 19.., obratio se gospodin
Stanislav pl. Zutavski gospodi dr Antoniju Ćešinskom i Stefanu pl. Rosinskom, s molbom da
u njegovo ime odu do gospodina Kazimira Japola, i da, prema propisima kodeksa časti,
zatraže od njega satisfakciju za tešku uvredu i klevetu koju je gospodin Kazimir Japol naneo
njegovoj supruzi, gospođi Jadvigi pl. Zutavskoj, u razgovoru koji je imao sa gospodom
Janušem Teofilom Lenartom i Leom pl. Asarapetijanom.
»Kad je o ovom gorepomenutom razgovoru, koji se desio krajem novembra, gospodin pl.
Zutavski neposredno obavešten, on je odmah preduzeo korake da bi tačno saznao činjeničko
stanje i suštinu uvrede. Juče 27. marta 19.., utvrđena je kleveta i uvreda, i to na osnovu izjave
gospodina Lea pl. Asarapetijana, neposrednog svedoka onog razgovora u kome su pale
uvredljive reči i insinuacije. Gospodin Stanislav pl. Zutavski našao se ovim pobuđen da se
smesta obrati potpisanima, dajući im mandat da, u smislu propisa o zaštiti časti, povedu
postupak protiv Kazimira Japola.
»Potpisani daju sledeću izjavu: