Page 77 - Meša Selimović - Tvrđava

mijesanja. Ne mozes je zaobici, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padnes. Pa
plivas, ili potones.

Nisam zadovoljan takvim razmisljanjem, ali ne nalazim drugi odgovor. Sta je
onda nase u tom guzvanju? Nesto mora biti moje.

Serdara Avdagu nisam trazio, ni zelio, nisam ga ni poznavao. Naisao je u
jednom casu mimo mene, i privezao se uz moj zivot. Nisam mogao da
odbijem, a niko nije trazio da pristanem. Desilo se, kao i sve drugo.

Samo, kako da pristanemo na takvu nepravdu?

Nije mi se svidjao zlijeb u koji sam upao, i nastojao sam da izmijenim svoju
zivotnu putanju. Svako jutro sam odlazio od kuce, nadajuci se da ce jednom
zvijezde biti u povoljnom polozaju za mene, pa cu naci na nekog ko ce mi
pomoci. Nije valjda sudbina odredila jednog serdara Avdagu da me presretne,
bez ikakve koristi za mene.

Ali sam se nadao uzalud, jer je neobjasnjiva kazna jos trajala, jos sam bio
vazduh, bez glasa i bez lika. Vidjeli su me jedino ljudi kojima je pomoc bila
potrebna koliko i meni, ako ne i vise. I vidio me serdar Avdaga, a volio bih da
sam za njega nevidljiv i necujan.

U podne sam se vracao, kao svaki radin covjek, i zaticao pripremljen rucak,
kakav-takav, i zenu, veselu i nasmijanu, kao da nema zbog cega da bude
zabrinuta. Mene, zdravog i mladog, izdrzavali su bolesni Mahmut Neretljak, i
moja trudna zena.

Mahmut je poducavao grckom jeziku neke trgovce koji su poceli da trguju sa
Solunom. Mislio sam da je i to prevara, ali su ljudi bili zadovoljini, sigurno su
trazili malo, jer im Mahmut nije mogao dati mnogo. Donoseci nam novac ili
namirnice, zapisivao je koliko mu dugujemo, da nas ne bi uvrijedio.

Tijana je radila u kuci bogatog Muharemage Taslidzaka, brata serdara Avdage.
(Poslije sam saznao da joj je taj posao nasao Avdaga, na molbu mog bivseg
poslodavca, Mula Ibrahima. Ne znam za koga sam se vise zacudio.) Tijana je
pomagala Muharemaginoj zeni Rabija-hanumi u oblacenju i dotjerivanju, kiteci
je i mazuci, satima. Pozne godine su to zahtijevale a bogatstvo omogucavalo.
Tijana me uvjeravala da joj je to vise zabava nego rad, i da se nimalo ne
zamara. Cak joj je prijatno, ne samo zbog novca koji dobija nizasto, vec sto
nije sama cijelo jutro. A nije ni daleko, Muharemagin vocnjak je uz nase
dvoriste, moglo se proci kroz kapidzik.

Tijana je mjesec-dva isla na taj svoj cudni posao, a onda mi je, snebivajuci se,
ispricala; nevjerovatnu pricu: Rabija-hanuma je pocela da vodi ljubav. Nije
cudno ni nevjerovatno sto vodi ljubav, vec sto je Rabija-hanuma i zaboravila
kad je bila mlada: cetrdeset godina je s Muharemagom u braku. I sto se
zaljubila u mladica koji je sa svojim ocem, Ibrahimom Pakrom, stanovao u