Page 26 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 26

Slegnuo je ramenima: bice nesto drugo. Kao lazne bakrenjace.

            Gledao sam u njegovo izbrazdano lice skitaca, u lukave a opet nevine oci
            prestupnika s mastom, i nesvjesno se smijesio. U djetinjstvu su nas
            uzbudjivale njegove lazne bakrenjace, teske batine koje je dobio, izgnanstvo u
            daleke nepoznate zemlje, a sad preda mnom drhte njegove ruke koje su
            kovale srebrnu zicu i pravile lazni novac. Zivot ga je izlomio, bolest ispila, a
            zivjeti se mora.

            - Ja cu ti pomoci - rekao sam, i ne razmislivsi. - Znam nesto arapski.

            Mahmut se namrstio:

            - Pronadji drugu djecu. Zasto otimas moju?
            - Pomoci cu ti badava.

            Zacudio se, nije znao da li da jos vise sumnja, ili da me zali:

            - Slusaj mladicu, ako nista rdjavo ne smjeras, onda nisi bas pametan.
            - Dobro, nisam pametan, ali nista ne skrivam. Koristice i meni. Obnovicu ono
            sto sam ucio.
            - A ako ti lazem za bolest, ako to cinim da bih imao za pice?
            - Svejedno. Nece biti stete nikome.

            Jos se branio:

            - A zasto si slusao?
            - Slucajno. Htio sam da kupim neku sitnicu za zenu.
            - Od ovih drangulija? Vidis, ja te ne pitam, odvikao sam. Hajde, pogledaj.

            Drhtavim prstima vadio je i pokazivao jevtini nakit.

            - Hoces li ovo?... A za ucenje, ako mislis ozbiljno, platicu ti, koliko da nije
            badava. Ako ovi djecaci ne dodju, a desi se da ne dodju, naci cu druge, sad ce
            biti lako, mogli bismo dovesti i prave djake, iz medrese, samo, ova soba je
            malena... Uzmi ove pafte, i ovaj lancic, ako joj se ne svidi, naci cemo nesto
            drugo... Hoces li sutra poceti, uostalom, kad hoces, i u koje doba hoces, meni
            je svejedno. A ako si se salio, neces doci, i gotovo... Ove stvarcice sad plati,
            ako se predomislis za ovo sto si govorio.

            Bilo je smijesno ovo njegovo isprepleteno pricanje, ova opreznost,
            nevjerovanje, cudjenje zbog ponudjene pomoci, nade koje su se pred njim
            otvarale, sumnje, ako ludi covjek dodje sebi. Mogao je pomisliti i da sam lud, i
            da sam dobar, i da tjeram segu s njim, i da nesto potajno smjeram, ali je sve
            ostavio bozijoj pomoci, jer nista nije mogao da izgubi ako se i predomislim.
            Ostace na istom.

            Sutradan sam poducavao djecu pravom arapskom jeziku, tjeseci ih da ce im se
            sadasnji mrak polako poceti da pretvara u vidjelo. Gledali su u me s
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31