Page 90 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

grčkom jeziku glagol theaomai označava upravo čin promatranja, a riječ theoria

znači grupu pojedinaca koji promatraju.

Je li Theoi, pročitan kao pridjev, upućivao dakle na kategoriju bića koja su
„promatrala, kontrolirala i vladala nad dodijeljenim im narodima, kao što piše u
Platonovom dijalogu Kritija? Imamo li i ovdje poveznicu sa čuvarima koji su došli
s neba? Heraklit Efežanin tvrdio je: „Tko neočekivano ne očekuje, neće to
neočekivano nikada ni pronaći .

Još uvijek se pravimo da su nam narodi raznih kontinenata pričali priče o

onima tamo i možda ćemo otkriti zanimljive stvari. Praviti se ne košta ništa, a
moglo bi nam donijeti rezultate u poznavanju naše povijesti ili barem natjerati
nas da razmislimo o onome što nam je uvijek ispričano kao znanstvena,
povijesna, književna ili religiozna istina u koju trebamo vjerovati. U iščekivanju
saznanja nastavimo proučavati; ponekad se u meni javi misao - koja nije

izuzetno privlačna i koju neću skrivati, uz sve njene teške implikacije - da ima
više istine u Homerovim spjevovima nego u teološkim knjigama. U homerskim
poemama se govori o narodima i konkretnim pojedincima, u teološkim knjigama
o biću čija bit i značajke nastaju u umovima onih koji pišu o njemu. Već sam
istaknuo kako je prof. Armin Kreiner, katolički teolog i docent o kojem ću
govoriti kasnije, točno napisao da o Bogu ne znamo ništa.

Nastavit ću govoreći o drugom temeljnom aspektu teološke misli: istočnom
grijehu.

U prijašnjim sam knjigama već istražio očita nepodudaranja u Bibliji koja se
tiču dvaju stabala stablo života i stablo spoznaje dobra i zla u njihovom

položaju u vrtu te u pometnji oko konzumacije voća. Sažet ću biblijsku priču i
ponoviti zanimljivost: Elohimi su na početku proizveli samo muškarca kako bi ga
upotrijebili za rad u gan-edenu; žena je napravljena kasnije, očito zato jer nisu
smatrali potrebnim imati u svojem centru grupu koja će se autonomno
razmnožavati. Ali priča o napasti koja ima za glavnog lika zmiju, zapravo je priča
o sukobima među zapovjednicima u tom laboratoriju i teritoriju.
Sumersko-akadski autori, neopterećeni teologijom, nisu imali problema ispričati
nam priču o svađi između dva brata koja su dijelila moć - Enkiju i Enlilu.

Priča iz Knjige Postanka o kojoj govorimo zapravo je adaptacija u židovskom
ključu priče koja je mnogo starija već sam citirao što o tome piše prof. Wexler sa
American Jewish University). Biblijski su autori vjerojatno prikazali u liku zmije

90