Page 33 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 33

www.balkandownload.org


              alegorije, metafore, mistične ili ezoterične vrijednosti. Ja više volim „praviti se

              da...  su nam biblijski autori ispričali normalne dogodovštine kolonizatora koji
              su  si  razdijelili  teritorij  i  poslije  se  borili da  prošire  svoje  sfere  utjecaja.  Moje
              „praviti  se  da...   ne  zahtijeva  posebne  ključeve  čitanja  te  ima  jednu  prednost:
              apsolutno je koherentno sa čitavom biblijskom pričom i pričama drugih naroda.
              Vidjet ćemo, nešto kasnije, kakav je bio poseban koncept ubojstva kod Jahve, ali
              nadasve, shvatit ćemo da on nije „stvorio  ništa - ni nebo, ni zemlju, ni ljude.

                  Oslobodimo li se dogmatizma, čitava nam se priča čini jasnom  - Elyon nije
              nikakav umno bolesni Bog već vladar carstva Elohima te kao takav dijeli nacije.
              Jahvi,  jednom  od  Elohima,  pripadne  jedan  narod  i  teritorij  koji  ga  ne
              zadovoljavaju  pa  pokrene  čitav  niz  akcija  s  ciljem  da  osvoji  bolju  zemlju  te
              proširi  svoj  posjed  i  teritorijalnu  moć  -  ponaša  se  upravo  kao  najobičniji
              kolonizator  i  vladar.  Monoteistička  nepodudaranja,  koja  su  već  sama  po  sebi
              očita, pronalaze novi razvoj u sljedećem odlomku  Pnz   ,   , a samo sljepilo na
              koje  se  dogmatici  dobrovoljno  osuđuju  onemogućuje  im  da  uvide  ta
              nepodudaranja  u  svoj  njihovoj  očiglednosti.  Redak  sam  već  citirao,  ali  vrijedi
              zaustaviti se na njemu zbog važnosti koju ima u negiranju navodnog biblijskog
              jednoboštva. U njemu piše: „Jahve sam vodi taj narod, nema s njim tuđeg Ela“.
              Napominjem da je El jednina od Elohim i pitam: koji je drugi El/Elohim mogao

              biti  s  njim  ako  prema  monoteistima  Elyon/Jahve/Elohim  neprijeporno  znače
              jedinog Boga? Koji smisao ima taj redak ako ne istaknuti da je Elohim po imenu
              Jahve učinio sve sam, bez pomoći svojih kolega, iako je, prema biblijskom autoru,
              očito mogao zatražiti njihovu pomoć u vezi ljudi izgubljenih u pustoši pustinje?

                  Vraćam  se  sada  „predavanju  na  tipkovnici   da  podsjetim  da  je  Jahhve
              (Yahweh) ime kojim se predstavio Mojsiju. Za Abrahama je bio El-Shaddai: El
              (jednina  od  Elohim),  odnosno  „Uzvišeni  s  planine ,  kako  prevodi  Howard
              Avruhm Addison (profesor asistent na Temple Universityju u Philadelphiji) koji,

              kako se čini, ne vodi računa o originalnoj vrijednosti korijena SHD ili SHDD koji
              sadrže pojmove nasilja i uništenja.


                  Dva različita imena i neki elementi koje neću ovdje analizirati dopuštaju nam
              čak  da  se  zapitamo  radi  li  se  o  istoj  osobi.  Ali,  želim  pretpostaviti  da  jest  i
              primjećujem da, kao što licem u lice razgovara s Mojsijem, tako se predstavlja i
              Abrahamu,  kao  najnormalniji  čovjek  koji  jede,  pije,  hoda,  umara  se,  biva
              zaprašen pijeskom, mora se odmoriti, oprati i dr.  Post    . Ista se stvar događa i
              sa Gideonom  Suci   : Jahve se i njemu predstavlja kao dvonožac od krvi i mesa,
              ali  zanimljiv  aspekt  tog  slučaja  je  da  ga  Gideon  ne  prepoznaje  i  traži  dokaz



                                                             33
   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38