Page 32 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 32

www.balkandownload.org



              ruku  možemo  nazvati  zanimljivim:  prema  doktrini,  Bog   pod  imenom  Elyon
              određuje i dijeli teritorije i nacije, pa opet taj isti Bog (ali pod imenom Jahve)
              dodjeljuje sam sebi jedan mali i nebitni dio tih nacija. Ukratko, prema doktrini,
              ovaj  Bog  stvara  svo  čovječanstvo  ali  se  onda  odlučuje  baviti  samo  jednim
              njegovim  dijelom.  Kad  bi  sve  stalo  na  ovome,  mogli  bismo  se  i  praviti  da
              prihvaćamo pomisao da se ovaj Bog  koji je jako čudan i nimalo univerzalan u
              svojim izborima) iz razloga koje ne znamo zanimao za neke ljude izgubljene u
              pustinji te se, u svojoj tajnovitosti i nedokučivosti, odlučio prestati zanimati za
              druge ljude. Je li u tom slučaju on još uvijek Bog svih ljudi? Odgovor je očit, ali
              želim još malo slijediti ovo nevjerojatno teološko/ideološko stanovište doktrine
              koja poštuje  tradiciju .

                  Nastavljamo u skladu s monoteističkom logikom i zaključujemo da je čitava
              biblijska priča u osnovi apsurdna pripovijest kojoj je teško naći ravnu: tzv. Bog
              (pod imenom Jahve) sklapa privilegirani savez s onim narodom te ga, uz stalna
              krvoprolića,  koristi  kao  topovsko  meso  za  osvajanje  teritorija  koje  si  on  sam
              (pod imenom Elyon) nije dodijelio onda kad je određivao granice nacija.


                  Slijedeći teologiju, imali bismo dakle sljedeću neprihvatljivu čudnovatost: u
              prvo  je  vrijeme  onaj  Bog (Elyon)  podijelio  zemlju, dodijelio  je  sam  sebi  jedan

              narod  i  teritorij  te  zatim  kao  Jahve  krenuo  u  okrutan  osvajački  pohod  drugih
              teritorija koje si  kao Elyon  nije dodijelio. I da bi to učinio, kao što ćemo vidjeti
              u nastavku, nije oklijevao da istrijebi čitave narode čija je jedina krivnja bila što
              su prebivali na onim teritorijima koja im je on sam (kao Elyon) namijenio a koja
              su ga (kao Jahvu) zanimala.
                  Nije li čudan taj navodni Bog, jedan, svemogući i sveznajući? Nije li apsolutno
              nerazumljivo  takvo  ponašanje?  Ne  čini  li  se,  barem,  pomalo  neuravnotežen  ili,
              bolje reći, patološki? Zar si nije, kao sveznajući, mogao ranije uzeti sve, bez da
              prisiljava svoje da masakriraju stotine tisuća nevinih kako bi okupirao teritorij
              koji si je zaboravio sam dodijeliti?

                  Ako je to bio univerzalni Bog, zašto je tjerao ljude da se bore, prisilivši ih da se
              uprljaju tisućama ubojstava, istrebljenjima, nasiljem prema muškarcima i ženama
              kojima je sam dodijelio one zemlje i koje je kasnije odlučio osvojiti prolijevajući
              krv? Zar si nije mogao sam dodijeliti i ove druge, budući da ih u monoteističkoj
              viziji svijeta nije morao ni sa kime dijeliti?


                  Mudraci će - po apsurdnoj logici po kojoj doslovno prihvaćaju ono što im se
              sviđa  a  pokrivaju  ono  što  im  se  ne  sviđa  -  reći  da  su  u  tim  recima  prisutne



                                                             32
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37