Page 31 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

4
baštinu narodima i određivao međe. Biblijski redak (Pnz 32,9) nam ne govori
da je Jahve izabrao narod, kako nam se obično govori, već da ga je dopao onaj
narod i, sudeći prema onome što mu je dodijeljeno, on nije ni bio među
najvažnijim i najutjecajnijim Elohimima.

Kao još jedan dokaz tome u prilog, citiram prijevod iz teksta u izdanju Jewish
Publication Society koji, u odnosu na narod koji mu je dodijeljen donosi doslovno:
5
„našao ga je zemlji pustinjskoj / u praznoj jezivoj pustoši Ovdje je našao svoj
udio, cheleq, izgubljen u pustinji. Verzija koju su uredili sami židovski prevoditelji
ne ostavlja nikakve sumnje: ono što je Jahve dobio od Elyona nije bio važan udio.
Elyon je hebrejski izraz koji se u Bibliji prevodi s „Višnji ili „Svevišnji , ali
doslovno bi značio „Onaj koji stoji iznad , te se osim toga upotrebljavao i za

gornje dijelove nekog naseljenog mjesta Jš , ili za sobu koja se nalazila
iznad drugih (Ez 41,7). Upotreba apsolutnog superlativa (l’Altissimo u

talijanskom jeziku, op. pr.) čini nam se dakle kao teološko forsiranje. Elyon je bio
zapovjednik te je kao takav određivao granice između naroda dodjeljujući
teritorije raznim nacijama.

Odmah pada na pamet Platonov dijalog između Kritije i Timeja, kada piše da
su theoi bogovi dobili što su željeli nakon jedne raspodjele, naselili su svoja
područja i pazili na svoje štićenike i posjede poput pastira koji paze na svoje
stado. Platon također ističe da su theoi bili raspoređeni na različita mjesta. Isto to

nalazimo i u biblijskoj knjizi Ponovljenog zakona od , nadalje. Primjećujemo
čak i izuzetno preklapanje s likom dobrog pastira kojeg pronalazimo u
Psalmima.

Ima i jedna zanimljivost: dok se kod Kritije govori o suradnji između theosa, u
Bibliji se izričito naglašava da je Jahve sve napravio sam, bez pomoći drugih
Elohima Pnz , . Budući da je Jahve bio „ratnik hrabri (Izl 15,3) vjerojatno
nije bio voljan tolerirati uplitanja u svoje odluke ili se možda njegove namjere ni
nisu mogle izreći a kamoli prihvatiti.

Ovo je očito za one koji čitaju tekst otvorena uma; a opet znamo da
monoteističke teologije i ideologije moraju tvrditi da su Elyon i Jahve dva imena
kojima se naziva Bog, baš kao i plural Elohim. Pokušavajući pratiti monoteiste na
njihovom putu i čitajući retke, u Pnz , - otkrivamo nešto što u najmanju

4 „Kad je Višnji baštinu dijelio narodima,/ kad je razmještao sinove čovječje,/ odredi im međe po broju Božjih
sinova:/ tad Jahvu njegov narod zapade,/Jakov bi njegova baština. , KS, Pnz 32,8-9..
5 Kršćanska sadašnjost prevodi: U zemlji stepskoj on ga je našao,/ u pustinjskoj jezivoj pustoši.

31