Page 74 - Odiseja

Homer: Odiseja

205 Živimo na kraj sv'jeta; međù nās ne dolazi nitko.
Nego je b'jedni ovo potùkāč, što dolazi k nama,
Pa ga ugostiti treba, jer prosjaci svi su od Zeusa
I svi tuđinci, a dar je, i malen kada je, mio.
Nego, dvorkinje, dajte tuđincu jela i pića,
210 Njega oper'te u vodi, gdje zavjetrine imade.«
Reče im, — one stanu i jedna dovikne drugoj,
Zatim u zavjetrinu povedu Odiseja one,
Kud im Nausikaja reče, Alkinoja junačkog kćerka.
Košulju bace na nj i ogrtač, nek se obuče,
215 Onda žitkoga ulja u bočici dadu mu zlatnoj,
Pa mu reku, nek ide u valima r'jeke se oprat.
Zatim dvorkinjama Odisej progovori divni:
»Podalje, djevojke, stan'te ovako, da mogu sa plèćī
Morsku oprati so i da mogu se namazat uljem,
220 Jer mi pomasti nije već òdāvno na koži bilo.
Pred vama neću se prati, jer stid me je go se pokazat,
Kada sam među takve ljepokose djevojke došo.«
Tako im reče, a one Nausìkaji otiđu kazat.
Tad u rijeci sa sèbe Odisej òperē divni
225 So, na leđa što mu i pleći široke sjede;
Pjenu trepetljivog mora sa glave otare zatim.
Kad se opere sasvim i sjajnim namaže uljem,
Ogrne ruho, što djeva još nȅudānā mu dȁde.
Zeusova k tome ga kćerka Atena učini većim,
230 Učini krupnijim vidjet, a s glave kosu mu gustu
Spusti, koja je na cv'jet peruniku nalična bila.
Kao kad čovjek vješt oko srebra obl'jeva zlato,
Kog je naučio Hefest i Palada s njime Atena
Umještvo svakojako, te ljupka izrađuje djela,
235 Tako Odiseja obli Atena milotom po glavi
I po plećima obli; daleko na obali sjedne
Sjajuć ljepotom on i milotom, i motraše njega
Djeva te dvorkinjama ljepòkosīm prozbori ona:
»Čujte me, dvorkinje moje bjeloruke, dà kāžēm nešto.
240 Jamačno s voljom sviju sa Olimpa bògōvā vječnih
Čovjek je došao taj u bogoliki feački narod;
On se je meni prije pričinjao upravo ružan,
A sad je bozima sličan, vladarima širokog neba.
Ej da se muž moj takav nazove, dà budē takav
245 I da stanuje ovdje, da ovdje ostati hoće!
Nego, dvorkinje, dajte tuđincu jela i pića!«
Reče, a one je čuju i rado se pokore njojzi
Pa Odiseju odmah donesu jela i pića.
A tad stradálac divni Odisej pijaše željno,
250 Jedaše željno, jer nije već davno kušao hrane.

74