Page 79 - Odiseja

Homer: Odiseja

Pòzdravljajū je svi, kad šeće kuda po gradu,
Ona je puna umlja i razbora; razvađa žene,
Kojima dobro misli, i same razvađa ljude.
75 Ako ti ona dobro u duši uzmisli svojoj,
Onda se nadaj drage zamotriti svoje i u dom
Visoki svoj se vratit i u zemlju očinsku svoju.«
Tako izrèkāvši riječ Atena sjajnooka ode
I u trepetljivo more sa Sherije zaplovi ljupke,
80 Dođe na Maraton tad i u širokih cesta Atenu,
U dom uniđe tvrdi Erèhtejev. — Tada Odisej
Stupaše u dom slavni Alkìnojev; dugo stojeći
U srcu mišljaše prije no na prag mjedeni kroči.
Kakono sunce sja il' mjesec, takvim se sjajem
85 Dom junačine kralja Alkìnoja visoki sjao.
Mjedeni su se zidi protezali sa obje strane
Od praga pa sve do konca, a optok òd nada bješe;
Tvrdu su kuću vrata iznútra zaklapala zlatna,
Srebrni dovratnici u mjedenom stajahu pragu,
90 Gornji je prag od srebra, biòčug je od zlata bio.
Na obje strane zlatna i srebrna bijahu pseta,
Kòjā je bȉo Hèfest načinio úmom, vještìnōm,
Da junačini kralju Alkìnoju čuvaju kuću
I da besmrtni budu, i nikad im ne dođe starost.
95 Uza zid stóci sa strana obíjū stajahu redom
Od praga pa sve do konca, a na tim stocima bjehu
Prostrti umjetni sazi i tanki, rukòtvori ženski.
Naroda feačkog tu čelòvođe sjeđahu skupa
Jedući ì pijūći, jer svega imahu vazda.
100 Na krasno izrađenih na podnožjih zlatni dječaci
Stajahu tu držéći u rukama goruće zublje,
Gostima čitavu noć u dvorima sv'jétlēći tako.
7
U tim dvorima kralj pedeset sluškinja ima;
Jedne sluškinje melju na žrvnjima bijelo žito,
105 A druge tkanje tku i u rukama predivo suču
Sjedeć po redu onako ko lišće u dùgōg jagnjéda;
Žitko se cijedi ulje iz dobro vezanog lana.
Kako Feáčani bolje od sviju umiju ljúdī
Po moru lađe brze da gone, njihove žene
110 Tako umiju tkati, Atena im više no drugim
Dade, prekrasna djela da znadu, i čestitu pamet.
Izvan dvorišta bašča od četiri jutra imade
Blizu do vrátā, a plôt je okò njē sȁ obje strâne;
Tu su visoka stabla izrásla brsnata mnoga,
115 Kruške, sladuni uz njih i jabuke sà krāsnīm plodom,
I smokve slatke cvatu i masline brsnate k tome.
Od voća svega se tog ne premiče zimi ni ljeti
Ništa nit' ikada gine, već c'jelu godinu traje.

7
103—131. Ti se stihovi, u kojima se prikazuju poslovi sluškinja, voćnjak, vinograd i povrtnjak Alkinojev,
opravdano smatraju potonjom interpolacijom kojoj je svrha da što jače istakne čudesni sjaj u zemlji Feača-
na.

79