Page 269 - Odiseja

Homer: Odiseja

Da ja daleko vazda od povratka slatkoga budem,
Milu ženu mi tî da odvedeš, da porod ti rađa.
325 Stoga se ni ti nećeš ukloniti premučnoj smrti.«
Tako mu reče i mȁč povuče punahnom rukom,
Koji je ležo, Agelaj otkàdā ga padajuć mrtav
Pusti iz ruke, te njime Lióda pogodi u vrat;
Još je govorio on, a u prah već glava mu padne.

5. Sud domaćoj čeljadi. 330—477.

A. Femije i Medon pošteđeni. 330—380.

330 Femije, Terpijev sin, od Kere je bježao crne,
Pjevač, koji je pjesme med proscima nagonjen pjevo,
Formingu zvonku u rùkū držeći blizu vratášcā
Stane on tad dvoje u duši misleći svojoj:
Bi li iz dvòranē brže do dvorišnog pobjego Zeusa,
335 Velikog boga, i sjeo uz žrtvenik hubavi njegov,
Nà kōm je goveđa stegna Odìsēj i otac mu žego,
Ili bi skočio k njemu i molio koljena grleć.
I misleć tako smisli, da ovo bolje će biti:
Da Laertovu sinu Odiseju koljena primi.
340 Tad on formingu šuplju na zemlji ostavi svoju
Izmeđ krčága i stoca, na kojem su srebrni klinci,
Onda pritrči on k Odiseju, koljena njemu
Zagrli, molit ga stane i krilate prozbori r'ječi:
»Ja ti koljena grlim, a tî se smiluj i žacaj
345 Ubit me, poslije sâm ćeš žalostit se, što si pjevača
13
Posjeko, koji pjesme i ljudma i bozima pjevam.
Ja sam pjevač samouk, zasadio u srce meni
Bog je svakakve pjesme, a tebi pjevajuć mislim
Bogu da pjevam, pa zato ne želi mi glavu odrubit.
350 To ti i mili sin Telemah kazati može,
Od volje drage ja ni štogod želéći da nisam
Ovamo dolazio, da proscem pjevam po gozbi,
Već su me na silu mnogi dovodili jači junaci.«
Reče, a snažni to Telemah ì čilī čuvši
355 Odmah svojemu ocu, što blizu stajaše, reče:
»Stani, ne rani ovog, jer ništa skrivio nije;
Još ćemo Medona pustit glasnika živa, što za me,
Dok sam dječak još bio, u domu se brinjaše svagda,
Ako ga nije govèdār il' svinjar smaknuo veće;
360 Il' ga je namjera na te, što mahnito biješ, nanèsla.«
Reče Telemah, a čuje i Medon razuma puni,
Što se šćućurio bio pod stolac i navuko kožu
Goveđu zguljenu skoro na sèbe od Kere bježéći;

13 346. »i ljudma i bozima«, tj. ljudima na veselje, a bozima u čast.

269