Page 262 - Odiseja

Homer: Odiseja

»U zo čas, tuđinče, gađaš junake! nećeš se više
Boriti ni s kim tî, sad smrt ti je sigurna, pr'jeka.
Najboljeg eto si sada pogubio mladog junaka,
30 Što ga na Itaci bješe, al' jastrebi tebe će kljuvat!«
Tako zborahu svi, jer misliše, navlaš da nije
Ubio čovjeka on, a razumjeli nisu ludáci,
1
Da su im nastavljene već svima ná pogubu zamke.
Mrko pogledav njih Odisej dosjetljivi reče:
35 »Pseta nijedna vî, od Troje da ću se vratit,
Više mislili niste, rastakali ste mi kuću
Ì ženskū čeljad u njoj obl'jegati silom ste znali,
Prosiste moju ženu, a jošte sam ja u životu!
Bògōvā nije vas strah, što širokim vladaju nebom,
40 Niti je vama stalo do zamjere potonje ljudske;
Al' sad su nastavljene okò vās na pogubu zamke!«

b. Eurimah kuša umiriti Odiseja. 42—68.

Tako im reče, i svȅ ih bljedoća osvoji i strah,
Svaki se ògledā, kud će utèći od smrti pr'jeke.
Samo Eurìmah riječ ovako prihvati njemu:
45 »Ako si Itačanin Odisej te kući si došo,
Onda govoriš pravo, Ahejci činjahu sve to,
U kući radiše mnoga bezakonja, na polju mnoga.
Ali mrtav već leži Antìnoje, koji je krivac
Svemu, što radilo se, i sviju djela je uzrok;
50 Nije ženidbe on tolìkō tražio željno,
Nego je mislio drugo, al' nije mu dao Kronìōn,
Itakom uređenom u duši svojoj je htio
Vladati sam i u zasjedi tvog pogubiti sina,
Ali je eno ubit po pràvici, à tī se sada
55 Smiluj čeljadi svojoj; u tvojoj što se je kući
Izjelo, ispilo što se, u narodu sve ćemo tebi
Naknadit, i još napóse na náplatu tebi će svaki
Dati za volova dvaest i mjedi i zlata, dok srce
Tvoje se smiri, a dotle ljutini ti zamjere nema.«
60 Mrko pogledav njega Odisej dosjetljivi reče:
»Očevinu, Eurìmaše, svu da dade mi svaki,
Što je tko ima, pa jošte i drȕgō da tome dodade,
Od krvi svojih ruku ni onda ustegnuo ne bih,
Prije nego se za sva za nedjela osvetim proscem.
65 Sada vam ostaje samo il' borit se sa mnom il' bježat.
Ne bi li smrti i Keri utèći mogao koji,
Al' vam prijekoj smrti ni jednom ne velim utèći!«

1
31—33. Nakon Odisejeve prijetnje u st. 6. i gađanja na Antinoja u st. 8. ovo je mišljenje prosaca neshvat-
ljivo; zato se drži da su ovi stihovi umetnuti.

262