Page 259 - Odiseja
P. 259

Homer: Odiseja


                                 Vrata zabravi domu, u kojem se stanuje zgodno.
                                    Iz kuće šutke skoči Filètije, vrata od dvora
                                 Ograđenoga dobro zakljùčā, — u tr'jemu je uže
                                        14
            390                  Biblovo  skinuto s lađe uzvìjenē nȁ oba kraja
                                 Ležalo, ì tīm užem Filètije priveže vrata;
                                 U kuću uđe i sjȅdnē na stolicu, s koje je usto,
                                 Motreć Odiseja divnog; a ovaj je vrtio sa svih
                                 Strana i obraćo luk te gledo odasvud, da nisu
            395                  Pole mu izgrizli crvi, dok ne bješe kod kuće njega.
                                 Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako:
                                 »Zbilja prèpreden to je pregledač luka! — u domu
                                 Po svoj prilici bit će da leži mu takav, il' možda
                                 On je namjeran luk načiniti takav, kolìkō
            400                  Skitnica ù zlu vješti i ovud ga vrti i onud.«
                                    Drugi pak ob'jesni mladić ovako je rekao tada:
                                 »Ej da njega sreće tolìkō susretne jednoć,
                                                                       15
                                 Kȍliko bude mu luk mogúće zapeti ovaj!«
                                    Tako govoriše prosci, — dosjetljivi odmah Odisej
            405                  Veliki prihvati luk i sa strana ga ògledā sviju;
                                 Kao što čovjek, kojino zna uz formingu pjevat,
                                                          16
                                 Lijepo pleteno ovčje crijevo  sa obje strane
                                 Prima i navija žicu bez truda na novo drvce:
                                 Tako i veliki luk Odisej zape tad lako.
            410                  Desnicom rukom primi tetívu te ogleda i nju,
                                 I ko da zapjeva lasta, tetíva krasno zabruji,
                                 Ljuto se prosci nato snevèselē, lica se njima
                                 Prom'jene, ì Zeus strašno zagrmjevši znamenje javi,
                                 A Odisej se divni stradálac povèselī nato,
            415                  Što sin lukavca Krona s nebésā mu znamenje pusti;
                                 Brzu strijelu uzme sa stola, koja na njèmu
                                 Ležaše gola, a druge u prostranom ležahu tulu,
                                 Što su ih imali skoro da okuse ovdje Ahejci.
                                                                            17
                                 Sjedeć Odisej na stocu strijèlu kod prègipka luka
                                                           18
            420                  Primi pa hvati tetivu i zareze,  zatim strijelu
                                 Izmetne gađajuć pravce i prostrijeli nad vrhom
                                 Dȑžālā sjekire sve, i strijela naskroz izlètī
                                 Mjedena teška, i onda Telemahu reče Odisej:
                                 »Tebe, Telemaše, gost, što sjedi u kući tvojoj,
            425                  Nimalo ne sramoti! ne promaših biljegu i luk
                                 Dugo se ne mučeć zapeh, a c'jela je jošte mi snaga,
                                 Takav, kako me prosci i psȕjū i rûžē, ja nisam.
                                                                        19
                                 Ali sad je vrijeme Ahejcima večeru spremit,
                                 Dokle je dana, a zatim veselit se drukčije mogu

                   14  390. »Biblovo uže« — vidi u Tumačenju riječi na kraju knjige.
                   15
                     402—403. Riječi su prosca ironične; time nastoji prekriti svoju zabrinutost i strah.
                   16
                     407. »lijepo pleteno ovčje crijevo« — to je perifraza za tetivu.
                   17  419. Luk je načinjen od oba roga divlje koze; pregibak je sredina luka gdje su oba roga spojena.
                   18
                     420. Ti su »zarezi« na strijeli; donji se pritisne prstom desne ruke kad se strijela meće na tetivu, a gornji
                   se dvjema prstima lijeve ruke drži da se strijela ne bi micala.
                   19  428. »večeru spremit« — to je sarkazam; isp. Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića, Harač st. 647. i d.

                                                                                                       259
   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264