Page 253 - Odiseja

Homer: Odiseja

K tome i oštri mač sa svojih skine raménā,
120 Najprije sjekire u red porazmeće za sve iskòpāv
Jednu dugačku jamu i mjerilom izmjeri pravo;
Onda utaba zemlju, i prosce obuzme čudo,
Kako je dobro poređo, a nikada vidio nije.
Na prag stane Telemah i ogleda snagu na luku.
125 Triput zadrma njim želéći ga k sebi pritegnut,
Triput ga izda snaga, iàko se u srcu nado,
Da će zapet tetívu i gvožđa da će prostrjelit.
A kad četvrti put pritégnu, zapeo b' tada,
Ali Odisej mu migne i zabrani, ako i šćaše.
130 Snažni i čili njima Telemah progovori opet:
»Ao kolìkā ću rđa, kolìkī ću ostati slabić!
Ili sam premlad još, te ne mògu se pòuzdat u se,
Rukom da uzbijem onog, tko mene uvr'jedi prije!
Nego na noge vi, od mene koji ste jači,
135 Kušajte snagu na luku i natjecanje dovrš'mo!«
Tako reče Telemah i na zemlju metne od sèbe
Luk prisloniv ga vratma uz krila zglobljena, glatka
Pa za biòčug krasni on str'jelu zadjene brzu;
Ì ōn se posadi opet na stolicu, s koje je usto.

C. Uzalud hoće neki zapeti luk. 140—187.

140 Onda Eupitov sin Antinoje prozbori njima:
»Diž'te se, drugovi svi, i desno idite redom,
Počnite s onog kraja, gdje vino se počinje točit.«
Tako Antìnoje reče, i svima se besjeda svidje,
Ì pȓvī Enopov sin sa stoca se podigne Liod, —
145 Taj im je žrtava bio nadgledač i ù zadnjēm kutu
Sjedio vazda uz krčag; bezakonja njemu prosaca
Mrska su svagda bila, i svima je on zamjeravo.
Liod sad luk i bȓzū još str'jelu u ruke uzme,
Onda na prag stane i ogleda snagu na luku,
150 Al' mu se zapeti ne da, već vukući izmuči ruke
Mekane, nežuljene i proscima prozbori ovo:
»Drugovi, ja ne mogu da zapnem; drugi nek uzme;
Mnogima ovaj će luk boljarima uzeti dušu,
Uzeti život, pa mnogo i jeste poginut bolje,
155 Negoli promašit živim i tako ne dobiti ono,
Rašta se skupljamo ovdje i postići sveđer želímo.
Gdjekoji sada se nada i želi u srcu svojem,
Da bi Penelopu ženu Odiseja dobio divnog,
Ali kad ogleda snagu na luku, kada ga vidi,
160 Onda nek traži drȕgū krasnòhāljku Ahejku koju,
Neka joj darove nosi i prosi; a kraljica ova
Pošla za onog, tko najviše dâ i koji je suđen.«
Tako im Liod reče, i na zemlju metne od sèbe
Luk prisloniv ga vratma uz krila zglobljena, glatka
165 Pa za biòčug krasni tad str'jelu zadjene brzu,

253