Page 252 - Odiseja
P. 252
Homer: Odiseja
Za tog bih htjela poći i ovu ostavit kuću
Svojega vjerenog muža veòma krasnu i punu
Blaga, i njê se mislim i u snu sjetiti kadgod.«
80 Reče i Eumeju zatim svinjaru zapovjedi divnom,
5
Neka proscima luk i sivkasto postavi gvožđe.
Eumej uzme i postavi luk i zaplače nato,
Zaplače s njim i govèdār, kad ugleda luk gospodarev.
Grdnu tad izusti riječ Antìnoje ì reknē njima:
85 »Aj vi seljačke lude, što dalje od danas ne znáte
Misliti! kukavice, što plačete? zašto u grudma
Kraljici dirate srce, i bez toga njezino srce
Puno je jada i tuge, kad izgubi miloga muža?
Nego šutite, sjed'te i jedite ili iziđ'te
90 Na polje i tamo plač'te i ostav'te oružje ovdje,
Da se natječu prosci u borbi strašnoj, — jer mislim,
Zapeti luk taj glatki da neće dati se lako,
Jer med ovima svima junaka takova nema,
Kakav je bio Odisej, ta ì sām sam vidio njega
6
95 I još se sjećam, al' ludo još d'jete ja sam vam bio.«
Tako reče, i srce u grudma se pònādā njemu,
Da će tetívu zapet i gvožđa da će prostr'jelit,
7
Al' on sada je prvi da okusi imao str'jelu
Od nezázornōg onog Odiseja, kojeg je psovo
100 U kući sjedeć i drûge na njèga sve podjarivo.
B. Telemah postavlja sjekire. 101—139.
Snažni i čili njima Telemah progovori ovo:
»Ao veòma je Zeus Kronìōn zaludio mene!
Mati mi draga veli — iàko je pametna vrlo —
Za drugog da će poći i ovu ostavit kuću,
105 À jā se evo smijem i ȕ srcu radujem ludom.
Nego na noge, prosci, kad natječete se za nju!
Nema žene više ovakve u ahejskoj zemlji,
Nema je ù svētōm Pilu, u Argosu ni u Mikeni,
Niti na kopnu crnom, na samoj je Itaci nema;
110 Ta to i sami znate, — što treba mi mater da hvalim?
Nikakvim izgovorom zavlačit već nemojte poso,
Nećat se nemojte zapeti luk, jer vidjet želímo.
Ja bih se hotio sam na luku ògledat ovom,
Ali zapnem li luk i strijelom li prostr'jelim gvožđa,
115 Gospođa majka mi neće iz dvorova na žalost moju
Otić ni za drugog poći, a sâm bih ostati mogo,
Jer već očevo mogu da uzmem oružje dično.«
Reče i na noge skoči Telemah i crvenu struku,
5 81. »sivkasto gvožđe« — vidi st. 4.
6
95. »ludo dijete« — vidi 2. pjev. st. 313.
7
98. Ta sarkastična aluzija na skoru sudbinu Antinojevu stoji u oštroj suprotnosti s njegovim sadašnjim
uzdanjem u pobjedu.
252