Page 249 - Odiseja
P. 249

Homer: Odiseja


                                 Jedan po drugom oči povuku prosci i tada
                                 Stanu Telemaha dražit i smijat mu se zbog gòstī.
            375                  Gdjekoji ob'jesni mladić ovako je rekao tada:
                                 »Nitko, Telemaše, nema od tèbe lošijih gosti!
                                 Kakova opet to skitáča prljavog imaš,
                                 Koji je gladan hljeba i vina; za nikakav poso
                                 Podoban nije, a nije ni snažan, već teret je zemlje.
            380                  A već drugi ti gost prorícati digo se eto.
                                 Nego bolje bi bilo, da poslušaš nešto i mene:
                                 Dajmo u lađu punu vesálā bac'mo tuđince.
                                                                                 15
                                 K Sikilcem njih pošalj'mo, da od njih ti koristi bude.«
                                    Tako rekoše prosci, al' mario nije Telemah
            385                  Za te r'ječi, već ôn je na oca gledao šutke
                                 Čekajuć, kad li će ruku na bestidne dignuti prosce.
                                 A kći Ikàrijeva Penelopa mudra je bila
                                 Prekrasan metnula stolac nasùprot dvòrani muškoj
                                 Pa je svakoga prosca odátlē besjedu čula.
                                                                          16
            390                  Prosci se smijahu još i večeru spremahu slatku
                                 I obìlatu oni, jer vrlo su zaklali mnogo.
                                                 17
                                 Ali od večere one  nemilije ne može biti,
                                 Kakovu boginja htjede i ljudima skoro priredit,
                                 Jer su nepòdobna djela već òdāvno radili prosci.









































                   15
                     383. Stanovnici otoka Sicilije bili su u to doba na glasu zbog trgovine robljem.
                   16
                     390—394. Ti stihovi ne stoje ni u kojoj vezi s prethodnim riječima, pa se misli da su umetnuti.
                   17  392. »od večere one« — to je sarkazam jer se misli ubijanje prosaca.
                                                                                                       249
   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254