Page 160 - Odiseja

Homer: Odiseja

9
Znadu je, koji žive ostrágu na západu tamnom.
Kršna je zemlja ova, za vožnju nije ti zgodna,
Al' presiròmašna nije, širìnē ako i nema.
Tu je žita množina golèma, a òtok i vinom
245 Rodi, i svagda kiše i rose obilno ima.
Paša je tu za koze, za goveda, svȁkakvē šume
Ima ti tu, vodòpoji tu ne prèsišu nikad.
Zàtō je Itaci ȉme do Trójē dȍpȓlo sámē,
Koju daleko ljudi od zemlje ahejske kažu.«
250 Tako mu reče, i nato Odisej, divni stradalac,
Radostan bude domáji veseleć se, koju mu sada
Kći egidònošē Zeusa Atena Palada reče.
Besjedu započne s njom i krilate prozbori r'ječi,
Ali ustavi riječ i ne kaže istine prave
255 Lukavo svagda srce u grudima imajuć svojim:
»Prȅko mora daleko na širokoj čuo sam Kreti
Dosta o Itaci toj, a sada sam došao i sam
S ovim blagom, a isto tolìkō ga ostavih doma
Djeci svojoj te bježim, jer sina Orsìloha milog
260 Ja Idomèneju ubih brzonogog, koji na Kreti
Širokoj bješe brži od sviju radljivih ljudi;
Ubih ga, jer sav plijen odùzēt mi trojanski htjede,
Zbog kog u srcu mnogo pretrpjeh ulazeć nekad
U bitke junačke mnoge i mučne prolazeć vale,
265 Plijen mi htjede oduzet, što na polju ne htjedoh trojskom
Subojnik ocu mu biti, već drùžinōm upravljah svojom.
Ja ga mjedòkovnīm kopljem probòdoh, kad iđaše s polja
Blizu puta njega uvrébāvši zajedno s drugom,
Precrna noć je nebo pokrivala, nikakav čovjek
270 Ne vidje dvojicu nas, i potajno uzeh mu život.
A kad oštrim kopljem probodoh njega i ubih,
10
Odmah izàtoga k lađi Feníčānā ponosnih odem,
Pl'jena im obilno dadoh i ktome molit ih stanem,
Rečem im, u lađu mene nek uzmu i u Pil odvezu
275 Ili u Elidu divnu, Epéjci gdje su gospoda.
Al' ih dalèko odándē olúja otisne silna,
Vrlo prekò voljē njihne, a pr'jevare ne bješe u njih.
Pošto smo odbiti bili odándē, dođosmo amo
Noću i jedva u luku uniđosmo, mislio nije
280 Nitko na večeru tad, iàko smo željeli jesti,
Nego iz lađe gladni izìšāvši spâsmo onako.
Umoran kako sam bio, i sȁn me nadvladao slatki,
A iz prostranih lađa Feníčani uzmu mi blago,
Pa u pijesak ga metnu uz mène, gdjeno sam spavo,
285 Onda u lađu uđu i odu k Sidòniji gradu
Žitelja punom, a mene u tuzi ostave ovdje.«

9 241. Grci su pri orijentaciji okretali lice prema istoku, pa im je prema tome istok sprijeda, zapad straga,
jug desno i sjever lijevo.
10
272. Feničane spominje ovdje pjesma kao poznate pomorce i trgovce: oni su već rano bili na glasu zbog
nevjere i lukavosti, a na to upućuje st. 277.

160