Page 165 - Odiseja
P. 165

Homer: Odiseja








                          ČETRNAESTO PJEVANJE





                                                      (35. dan. Nastavak)

                                                  Odisej se sastaje s Eumejem.


                                          5. Odisej dolazi k Eumeju. 1—110.

                                    A Odisej tada iz luke po kamenoj stazi
                                 Brdom šumovitim pođe, gdje njemu bješe Atena
                                 Za svinjara divnog naznačila, koji imutak
                                 Čuvaše najviše òd svīh Odìseja divnoga slúgā.
              5                  Njega u pretkuću nađe gdje sjedi, — tu mu je stajo
                                 Sagrađen visoki obor, — na zaštićenome mjestu,
                                 Obor se naokolo protezao i l'jep i velik,
                                 Svinjar ga svinjama sam je sazidao, dok je gospodar
                                 Bio daleko, sve kradom od gospođe, starca Laèrta,
             10                  Kamenjem dovlačenim sazido, okružio divljim
                                 Kruškama, kolje je čvrsto i gusto bez prȅkīda zabo
                                 U šir i u dulj izvàna ogulivši s drveta koru;
                                 A iznútra je on načinio svinjaca dvanest
                                 Jedan dò drugōg blizu, da imaju svinje gdje ležat.
             15                  Ù svakōm svinjcu pedèsēt zemljòlēžā bijaše svinja,
                                 I to krmača samih, a krmci su ležali vani,
                                 Mnogo ih bijaše manje, jer prosci bogoliki broj su
                                 Njihov manjili jeduć, i svinjar slao je svagda
                                 Najboljeg krmka njima iz ùtovljenōga krda,
             20                  Tako da krmaka trista šezdeset bijaše samo.
                                                          1
                                 Velika četiri psa ko zvjerovi  svagda su ondje
                                 Ležali, a njih je svinjar othranio, glava pastírā.
                                 Prema nogama baš udešávo je potplate svinjar
                                 Krojeć ih iz kože krasne iz volujske; svi su pastiri
             25                  Bili pošli kud koji, sa krdima tri su otišla,
                                 Četvrtoga je pak pastira, kako je moro,
                                 Poslao krmka u grad da prkosnim proscima nosi,
                                 Da ga zakolju oni i dušu da zasite mesom.
                                    Odmah Odiseja psi lajači opaze glasni,
             30                  Pa se lajuć na njèga zalètē, ali Odisej
                                              2
                                 Lukavo sjedne  i štap iz ruke na zemlju pusti;

                   1  21. »ko zvjerovi« — misle se lavovi koje pjesnik obično naziva u svojim pjesmama tim imenom; vidi u
                   Ilijadi 3. pjev. st. 449.
                   2
                     31. »Lukavo sjedne«, da umiri bijesne pse; Plinije u Historia naturalis VIII 41, 61 kaže da se psi umire,
                   ako čovjek pred njima mirno legne i odbaci oružje.

                                                                                                       165
   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170