Page 128 - Odiseja

Homer: Odiseja

Mnogo obricah mrtvim slabòmoćnīm, da ću im kravu
30 Najbolju jȁlovicu, na Itaku kada se vratim,
U kući žȑtvovati i lomaču napunit dobrim.
Jošte napóse obećah, Tirèsiji žrtvovat da ću
Crna crncata ovna, što dika je našega stada.
Pošto se već naobricah i molbama kad se namòlih
35 Silnim mrtvacem, tad ovcu i ovna nad jamom onom
Zakoljem; crna krvca potèčē, ȉ dūše tada
1
Pokojnih ljudi odòzdō iz Ereba kupit se stanu,
Nevjeste i mladići, mnogòtrpni tàkōđer starci,
Nježne djevojčice dođu, što srce im skoro postráda,
40 Dođu, koje je nekad mjedòkovnō kopije probòlo,
S krvavim oružjem dođu, što padoše nekad u boju;
Dođu koji odáklē i nađu se cičeći strašno
2
Okolo one jame, bljedoća me osvoji ȉ strāh.
Onda drugòvima svojim zapòvjedīm te im prikričim,
45 Neka ogule ovna i ovcu, koje je ljuta
Zaklala mjed, i nȅk ih sažègū bogove moleć,
Jakoga moleć Aída i užasnu Persefonéju,
A ja oštri mač od svojega bedra povučem
I sjednem tamo te prije Tirèsiju nego što pitah,
50 Nikog mrtvaca ne pustih slabòmoćnog krvcu da pije.

B. Elpenor. 51—83.

Duša našega druga Elpénora najprije dođe,
Jerbo pod zemljom on širokòstaznōm pokopan nȅ bī;
Niti ga oplakav mi nit' sahraniv u dvorima njega
Kirkinim ostavismo onako, jer hitnja nam bješe.
55 Zaplačem, kada ga vidim, i duša me za njim zabòlī,
Besjedu započnem s njim i krilate prozborim r'ječi:
»»Kako si ovamo došo, Elpénore, u mrak i tamu?
Pješke si preteko mene, što brodim u lađi crnoj!««
Tako mu rečem, a ôn zalèlēčē, pa će mi reći:
60 »»Zeusovo čedo, domišljat Odiseju, sine Laèrtov,
Od boga suđenje ljuto i vino prȅvarī mene
Silno; u Kirkinim legoh u dvorma, al' sjetit se ne znah
Dugim da stubama siđem, po kojima došao bijah,
Već se premà njima s krova stropòštah, ȉ vrāt se odmah
65 Prelomi meni u zglobu, i duša mi ode k Aídu.
Nego tako ti onih, što nisu ti tu, već daleko,
Tako ti žene i oca, što ȍdgojī tebe malèna,
Tako Telèmaha tebi, kog ȍstavī jedinog doma —

1
25—37. Odisej gotovo od riječi do riječi ponavlja ono što nam je rekla Kirka u 10. pjev. st. 517—530;
vidi o tom 2. pjev. st. 215—223.
2 38—43. Ti će stihovi biti poslije umetnuti jer stoje u protivurječju s daljim prikazivanjem; ovdje se sjene
muževa i žena pojavljuju zajedno, dok prema st. 225—232 i 337—567 dolaze odijeljene jedne od drugih, i
jer bestjelesne sjene ne mogu imati ni oružja ni rana; osim toga je i strah Odisejev u st. 43. posve bezrazlo-
žan.

128