Page 124 - Odiseja

Homer: Odiseja

Grlit joj koljena moleć, i boginja usliši mene.
Besjedu započnem s njom i krilate prozborim r'ječi:
»»Kirka, izvrši mi daj obećanje, kako si rekla,
Pa me kući opremi, jer srce mi tamo već hrli
485 I svim drugòvima mojim; u grudma mi kidaju dušu
Plačući oko mène, kad kuda se udaljiš od nas.««
Rečem, i ùzoritā odgovori boginja meni:
»»Zeusovo čedo, domìšljat Odiseju, sine Laèrtov,
Nemojte u kući mojoj prekò voljē ostajat svoje:
490 Nego prije vam valja zaputiti nekud i poći
Valja k Aídu vam u dvor i k užasnoj Persefonéji:
Tamo imate dušu Tebanca Tirèsijē pitat,
Dušu sl'jepoga vrača; u vječitu on je razúmu,
Njemu Persefonéja i mŕtvu ostavi pamet,
17
495 Sam da je svijestan on, a drugima lutaju sjenke.««
Tako mi reče, i tada u mèni prepukne srce;
Sjedeć u postelji kod nje ne prestah plakat, i vȅć mi
Ne htjede srce živjet i motriti svjetlost sunčànū.
A kad se naplakah sit i po krevetu sit se naváljah,
500 Onda odgovorim istom i riječi ove joj rečem:
»»Kirka, a tko će mi biti na putu tome provodič?
Ta još sa crnom lađom k Aídu nitko ne dođe!««
Rečem, i ùzoritā odgovori boginja meni:
»»Zeusovo čedo, domišljat Odiseju, sine Laèrtov,
505 Ne brin' se, tko će ti biti provođač lađi ti crnoj!
Katarku samo digni i bijela jedra razapni
Ì sjedi, à lāđu tvoju već nosit će borejski vjetar.
Nego kad crnom lađom Okèan prebrodiš veće, —
Ondje je ravni brijeg i gajevi Persefonéjē,
510 Vìsokī tu su jagnjédi i ùz njīh plodògubnē vȓbe,
Ondje ostavi brod kod Okèana dubokih vira
I u Aídove vlažne u dvorove tada uniđi.
18
Piriflègeton voda u Àheron tamo ti teče,
Teče tamo i Kokit, od r'jeke ȍtoka Stiške,
515 Obje se bučne rijeke kod jedne sastaju hridi.
Blizu se tamo primakni, o viteže, kako ti velim,
Jamu iskopaj lakat dugàčku u šir i u dulj;
19
Okolo jame svima mrtvacima izlijder žrtvu:
Najprije mednoga pića, a zatim slatkoga vina,
520 Napokon vode i svȅ to obàspi bijelim brašnom.
Mnogo slabòmoćnīm mrtvim obríči, da ćeš im kravu

17
495. »lutaju sjenke«, tj. bez životne snage i svijesti.
18 513. Imena navedenih rijeka u podzemnom svijetu vrlo su karakteristična: Piriflegeton = vatrena rijeka,
Kokit = rijeka jauka, Aheron = rijeka boli.
19
518. Prinošenje žrtvenih darova mrtvima u znak počasti potječe iz starijih vremena kad su ljudi mislili da
mrtvi stoje u vezi s ovim svijetom, te vjerovali da duše pokojnika mogu imati neki utjecaj na žive, pa su
zbog toga nastojali darovima pridobiti njihovu naklonost. Homerova poezija ne poznaje takva vjerovanja:
po Homeru duša nakon pokopa gubi svaku vezu s ovim svijetom. Ali neki ostaci starijeg shvaćanja održali
su se i u Homerovoj poeziji, tako i na ovom mjestu. Poslije je štovanje mrtvih iznova oživjelo u vezi s kul-
tom heroja.

124