Page 110 - Ilijada
P. 110
Homer: Ilijada
Nego hajde da na se navučem oružje bojno;
Dotle se molite vi Kronionu gospodu Zeusu
195 Šuteć, u sebi, da ne bi Trojanci čuli; - pa makar
I glasno, jerbo se mi ne bojimo nimalo nikog,
Nitko me u bijeg neće preko volje nagnati moje,
Makar koliko htio, i lukavo; takav nevještak
Ne mislim da sam rođen i othranjen na Salamini."
200 Reče im, i svi se tad Kronionu pomole Zeusu;
Onda je gdjekoji reko u široko pogledav nebo:
"Najveći, preslavni Zeuse, sa Ide kojino vladaš,
Ajasu pobjedu daj, nek steče slavu i diku;
Ako li jednako ljubiš i Hektora i za nj se brineš,
205 Onda im jednaku daj obojici slavu i jakost."
Tako reknu, i junačku mjed navuče na sebe
Ajas, pa pošto se svim naoruža oružjem veće,
Onda pohiti ko Ares gorostasni kada korača,
Koji med ljude ide u borbu, što ih Kronion
210 Naveo u ljutu mražnju dušogubnu neka se bore.
Obrana ahejska Ajas gorostasni tako je stupo;
Podsm'jeh mu na mrkom bješe na licu, a on je široko
Koračo nogama po tlih dugosjenim mašući kopljem.
Videći njega Ahejci veselja bijahu puni,
215 A drhat poduzme strašan Trojancima koljena svima,
Samome Hektoru srce u grudima udarat stane,
Ali već ne mogaše uzmaći nit' se uklonit
Natrag u čete guste, jer sam je pozvo na mejdan.
Ajas pristupi bliže sa štitom kakono kula,
220 Mjedenim, od sedam koža; sa trudom ga izradi njemu
Tihije, najbolji od svih od kožara živeć u Hili;
Taj mu je svijetli štit načinio od sedam koža
Bikova gojenih dobro i pokri ih mjedenom pločom.
Sin Telamonov Ajas pred prsima s takovim štitom
9
225 Pristupi k Hektoru bliže i prozbori njemu sa pr'jetnjom:
"Sam ćeš posamce sada, o Hektore, vidjeti dobro,
Kakvih med Danajci ima junaka prehrabrih drugih
Sve i bez razbivojske Ahileja lavovskog srca,
Kojino leži sad ljut u moroplovnih srpastih lađah
230 Na Agamemnona ljudma pastira, Atreju sina;
A mi smo opet junaci, te može nas tebi u susret
Mnogo izići, - već mejdan i borbu deder započni."
Prihvati njegovu riječ sjajnošljemac veliki Hektor:
"Zeusov potomče ti, Telamonov Ajase, glavo
235 Narodna, nemoj me ovdje ko slabo kušati d'jete
Ili ko ženu, što naših ne umije ratnih posala,
Al' ja razumijem bitke i ljudska krvoprolića.
9 220-224. Golemi ovaj sedmokožni štit Ajasov bijaše u pričanju grčkom nerazdružno skopčan s nje-
govim vlasnikom Ajasom, a i u samoj se Ilijadi nekoliko puta spominje.
110