Page 106 - Ilijada
P. 106

Homer: Ilijada



                              Jer ti ne žališ ništa Trojance, kojino ginu.
                              Nego bolje bi bilo, da poslušaš nešto i mene:
                              Od rata odbijmo sad i od kreševa vojske za danas,
          30                  Poslije opet će oni u borbu zać, dok Ahejci
                              Ne nađu Troji svršetak, kad tako milo je vama
                              Vječnim boginjama, razoriti grad vam se hoće!"
                                 Besjedu njemu Atena sjajnooka boginja reče:
                              "Tako, o braniču bože, nek bude; - misleć i sama
          35                  Tako s Olimpa siđoh med Trojce i med Ahejce.
                              Nego kako želiš da prekineš bitku med ljudma?"
                              Gospod joj Zeusov sin Apolon odgovori na to:
                              "Snažnog konjokrotu dajmo navedimo Hektora sada,
                              Ne bi li Danajca kojeg posamce pozvao u boj,
          40                  Tko bi se ogledo s njim, u borbi se borio strašnoj,
                              Neće li u čudu tad nazuvčari-mjedaši Ahejci
                              Kojeg poslat junaka, da s' bije s Hektorom divnim."
                              Reče, - i boginja tada Atena posluša njega.



                B. Hektor, potaknut od vrača Helena, izaziva Ahejce na mejdan. 43-91.


                                 Mili Prijamov sin u duši čuo je Helen
                                                                    4
          45                  Dogovor, koji se bogu i boginji v'jećajuć svidje;
                              K Hektoru stupi te stane uz njega i prozbori njemu:
                              "Hektore, Prijamov sine, mudrinom jednaki Zeusu,
                              Bi li me poslušat htio? ta brat sam rođeni tebi!
                              Ostale deder posadi Trojance i sve Ahejce,
          50                  Onda pozovi Ahejca junaka najboljeg od svih,
                              Tko će se ogledat s tobom, u borbi se boriti strašnoj,
                              Jer ti još umr'jeti nije, i udes te neće još snaći,
                              Ja sam takovu riječ vjekovitih bogova čuo."
                                 Reče, - i toj se veoma poveseli riječi Hektor,
          55                  Te među Trojce on otišavši potisne čete
                              Koplje po sr'jedi držeći, i onda se umire oni.
                              A nazuvčare sjedne Ahejce kralj Agamemnon.
                              Tad srebrnoluki bog Apolon i s njim Atena
                              Jastrebovima dvjema po obličju stvore se slični,
          60                  Na bukvu Zeusa tad egidonoše visoku sjednu
                              Ljudima se veseleć, a redovi sjeđahu gusti, -
                              Sve su stršili štiti i koplja i kacige sa njih.
                              Kako se po moru lelij od valova širi, kad Zefir
                              Duhati počne, te more pod njime sve se zacrni,
          65                  Takovi redovi trojske i ahejske bijahu vojske
                              Na polju. Onda divni med vojskama prozbori Hektor:
                              "Čujte me, Trojci sad i nazuvčari Ahejci,

               4  44. "u duši čuo je Helen" tj. kao vrač, prorok, vidi u 6. pjev., st. 75.


                                                                                                       106
   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111