Page 35 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 35

6 8        P R E R A N O  S T A R I ,  P R E K A S N O  M U D R I
                                                                                S r e ć a  j e  u v i j e k  k r a j n j i  r i z i k  6 9
              opsjednuti smo sigurnošću  svoje  djece, živimo okruženi   vanjem  tjeskobe  i  zato  joj  je  kvaliteta  života  sve  slabija.
              alarmnim sustavima  i naoružani smo protiv provalnika.   Tjeskoba  je  zbog  toga  sve  jača  i  uskoro  se  osoba  počne
                 Danas većinu ljudi ne brinu  rizici  koji  su bili uobiča­  plašiti same tjeskobe.  Ljudi se plaše voziti automobil,  ići
              jeni  u prethodnim  naraštajima:  smrtnost  djece,  zarazne  u kupnju, a ponekad čak i izaći iz kuće. U takvim sluča­
              bolesti, prirodne katastrofe. Odlučili smo da će određeni   jevima  neki  pacijenti  imaju  osjećaj  da  im  je  mogućnost
              članovi  društva  -  policija,  vatrogasci,  vojnici,  sportaši  -  odabira  toliko ograničena  da  se povlače  od dodira  s  lju­
              prihvatiti  rizike  kojih se  mi  ostali pribojavamo.  Živopis­  dima.  Takvo  se  povlačenje  javlja  i u  teškoj  depresiji.
              ni  prikazi  junaštva  u  filmovima  i  romanima  zamjenski  Zadatak je  psihoterapeuta  da  u  njima  probudi nadu.
              su  izvor  uzbuđenja  i  predstavljaju  iskrivljene  primjere  Pacijentima  često postavljam pitanje:  »Čemu se radujete?«
              hrabrosti.  U tim je prikazima povezanost nasilja, kontrole   Ljudi  preplavljeni  tjeskobom  ili  depresijom  nemaju  odgo­
              i hrabrosti neminovna, ali gotovo da i nema nikakva zna­  vora  na  to  pitanje.  No,  oni  koji  su  uistinu  izgubili  svaku
              čenja  u  našem životu.                              nadu  razmišljaju  o  okončanju  života.
                 Često je vrlo teško navesti nesretne ljude da prihvate   Razgovarajući  s  osobom  sklonom  samoubojstvu,  vrlo
              rizike  koji  su prijeko potrebni  u promjeni  stavova  i pona­  je rijetko pokušavam odgovoriti.  Umjesto toga, želim da
              šanja  odgovornih  za  njihovu  kroničnu  obeshrabrenost.  mi kaže što ju je dosad sprečavalo u tome.  Najčešće je riječ
              Psihijatrija  je  donekle  pridonijela  tom  problemu  ozna­  o vezama  koje joj  ne  dopuštaju  da  si oduzme život kad je
              čivši  depresiju kao  poremećaj  kemijske ravnoteže i  usm-  suočena  s  nepodnošljivom  emocionalnom  patnjom.  Ni­
              jerivši  je  na  farmakološka  rješenja.  Na  to  su  nas  djelo­  kako  se  ne  može  zanijekati  bijes  koji  je  u  temelju  svake
              mično navele  (i prisilile)  osiguravajuće tvrtke, jer uporno   odluke o samoubojstvu.  Samoubojstvo je svojevrsna kletva
              odbijaju  isplatiti  naknadu  za  psihoterapiju.     upućena svima  koji nas vole.  Uz to je i  krajnja izjava o bes­
                 A što je  psihoterapija?  To je  ciljani  razgovor  u  službi  pomoćnosti,  ali  i  objava  najbližima  da  njihova  ljubav  pre­
              promjene.  Ljudi  koji  dolaze  tražiti  pomoć  žele  promje­  ma nama  i naša prema  njima  nije bila  dovoljno snažna da
              nu.  Najčešće  žele  promijeniti  svoje  osjećaje:  tugu,  osjećaj  nas  održi  na  životu  barem  još jedan  dan.  Očajni  su  ljudi
              izgubljenosti,  bijes,  prazninu,  nesigurnost.  Osjećaji nam   najčešće  jako  zaokupljeni  sami  sobom.  Samoubojstvo  je
              uglavnom ovise o vlastitom tumačenju događaja oko nas i   krajnji izraz  te zaokupljenosti.  Ljudi skloni samoubojstvu u
              u  nama  -  o  stavovima.  Osjećaje  ne  uvjetuju  stvarni  do­  svima  oko  sebe,  uključujući  i  terapeuta,  izazivaju  suosjećaj
              gađaji, nego način na  koji  ih  definiramo  i reagiramo na   i strah, ali mislim da je razumnije suočiti ih s njihovom se-
              njih.  Za one  koji  imaju emocionalnih problema karakte­  bičnošću i bijesom  koji su dio svakog samorazornog čina.
              ristično je da su izgubili,  ili  vjeruju da  su izgubili,  sposob­  Sprečava  li  takav  pristup  samoubojstvo?  Ponekad.  U
              nost odabiranja postupaka  koji  će  im  donijeti sreću.
                                                                   trideset  tri  godine  psihijatrijske prakse samo  sam jednom
                 Primjerice,  zamislite  osobu  koja  je  toliko  zabrinuta  izgubio  pacijenta.  Mlada  majka  dvoje  djece,  depresivna
               da više ne može normalno funkcionirati u svijetu. Svaku   zbog teškog razvoda, ubila se istoga dana kad je trebala biti
              odluku  mjeri  time hoće  li  joj  povećati  ili  smanjiti  tjesko­  primljena u bolnicu. Budući da nije došla u bolnicu, nazvao
              bu. Odluke te osobe su ograničene potrebom za  izbjega-  sam  policiju  i  otišao  njezinoj  kući,  gdje  smo  je  pronašli.
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40