Page 34 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 34
/
Sreća je
uvijek
krajnji rizik
Depresivni se ljudi bave svojim »simptomima«: tugom,
gubitkom energije, nemirnim spavanjem, promjenama
teka, smanjenom mogućnošću uživanja. Uglavnom po
kušavaju ublažiti bolne simptome pomoću lijekova i psi
hoterapije. Ponekad im ukazujem da možda postoji neš
to pozitivno u njihovoj depresiji, osobito kada mi se uči
ni da u terapiji nema napretka.
Jedna od prednosti depresije je sigurnost koju pruža.
Dakako, isto bismo mogli reći i za kronični pesimizam,
koji je često prethodnik i očitovanje depresije. Pesimisti
ma je teško oduzeti iluzije; već su ionako obeshrabreni i
neosjetljivi na nevolje. Budući da nikada ne očekuju neš
to dobro, rijetko se kada razočaraju; sebe smatraju realis
tima. Kad im kažem da se naša očekivanja, bila dobra ili
loša, najčešće ispune, ne vjeruju mi jer već odavno oče
kuju samo najgore.
Zatražite li od depresivne osobe da odbaci depresiju,
često osjeća otpor. Ako postane sretna, preuzima rizik
gubitka te sreće. Sva značajna postignuća zahtijevaju od
nas preuzimanje rizika: rizik neuspjeha s izumom, u ist
raživanju ili u ljubavi. Živimo u društvu koje se kloni
rizika. Jako puno vremena i energije posvećujemo »si
gurnosti« u svemu što radimo. Uče nas da vežemo pojas u
automobilu, da zaključavamo vrata, da ne pušimo, da sva
ke godine idemo na liječnički pregled i da prije nego poč
nemo vježbati konzultiramo liječnika. Brinemo o vremenu,